Nova istraživanja ukazuju na to da vrijeme obroka ima značajan utjecaj na zdravlje, posebice na regulaciju šećera u krvi. Znanstvenici s Universitat Oberta de Catalunya (UOC) i Sveučilišta Columbia dokazali su da konzumacija najmanje 45% dnevnih kalorija nakon 17 sati može oslabiti sposobnost tijela da kontrolira razinu glukoze, što povećava rizik od razvoja dijabetesa.
Jedan od autora studije, dr. Diana Díaz Rizzolo, objašnjava: “Tijelo noću ima ograničenu sposobnost metaboliziranja glukoze jer je izlučivanje inzulina smanjeno, a osjetljivost stanica na ovaj hormon opada zbog cirkadijskog ritma, koji se usklađuje s dnevnim i noćnim ciklusima.”
Istraživanje, objavljeno u časopisu Nutrition and Diabetes, uključilo je 26 sudionika u dobi od 50 do 75 godina, koji su imali prekomjernu tjelesnu težinu, pretilost ili predijabetes. Sudionici su podijeljeni u dvije grupe: one koji su većinu kalorija unosili ranije tijekom dana i one koji su jeli kasnije. Iako su obje grupe unosile jednaku količinu kalorija i iste namirnice, rezultati su pokazali da su “kasni jedači” imali lošiju toleranciju glukoze i višu razinu šećera u krvi nakon testiranja.
[Foto: Pexels ]
Intermitentni post kao rješenje
Studija je također potvrdila prednosti intermitentnog posta, dijetalnog pristupa koji postaje sve popularniji. Oko 10% Amerikanaca prakticira ovu metodu koja ograničava unos hrane na određeni vremenski okvir, najčešće između 11 i 17 sati. Fokusiranjem na raniji unos kalorija, intermitentni post pomaže tijelu da učinkovitije koristi glukozu i inzulin.
Znanstvenici su također primijetili da hrana konzumirana kasno navečer često sadrži više kalorija i procesiranih sastojaka, što može objasniti povezanost kasnog obroka s povećanjem tjelesne mase i masnog tkiva, piše Daily Mail.
Utjecaj kasnih obroka na hormone i apetit
Dodatno istraživanje provedeno na Sveučilištu Harvard potvrdilo je da kasni obroci mogu usporiti metabolizam i potaknuti taloženje masnog tkiva. Sudionici studije, 16 pretilih osoba, pratili su stroge rasporede spavanja i prehrane, omogućujući znanstvenicima da prouče razlike između ranijih i kasnijih obroka.
Rezultati su pokazali da kasno jedenje smanjuje razinu leptina, hormona koji signalizira sitost. Smanjena razina leptina i promjene u hormonima koji reguliraju apetit dovode do povećanog osjećaja gladi i, dugoročno, do povećanja tjelesne mase.
Što nas ova istraživanja uče?
Dr. Díaz Rizzolo naglašava da su do sada prehrambene odluke bile usmjerene na pitanja “koliko jedemo” i “što jedemo”. Međutim, sada postaje jasno da je i kada jedemo ključan faktor za kardiometaboličko zdravlje.
Kasni obroci ne samo da povećavaju rizik od pretilosti i dijabetesa, već utječu i na brzinu sagorijevanja kalorija, skladištenje masti te smanjenje njezina razgradnje.
Pravovremeni obroci i ograničenje unosa hrane na ranije sate u danu, poput onih preporučenih u intermitentnom postu, mogu značajno doprinijeti boljoj regulaciji šećera u krvi i ukupnom zdravlju. Za one koji žele poboljšati svoje metaboličko zdravlje, ključna je ne samo kvaliteta hrane, već i pravilno tempiranje obroka.