Katolici u BiH i cijelom svijetu u nedjelju proslavljaju Uskrs. O ambijentu u kojem dočekuju najveći kršćanski blagdan, vremenima ratova i stradanja u svijetu, ali i sjećanjima na blagdane iz svoga djetinjstva, za „Avaz“ govori nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić.
Osnovna poruka
– Za vjernike Uskrs je, s jedne strane, sjećanje na događaj Isusova uskrsnuća a, s druge, Isusovo uskrsnuće je temelj na kojemu kršćani zasnivaju svoju vjeru i nadu u buduće uskrsnuće čovjekova tijela i život vječni. Tako je Uskrs, osim što je blagdan sjećanja na važan događaj iz povijesti spasenja ljudskoga roda, također svetkovina nade za svakoga čovjeka da smrti kao kraja života zapravo i nema nego da se, po biološkoj smrti, život čovjeku samo mijenja, a ne oduzima. Kršćani vjeruju da po smrti prestaje jedan način života i započinje drugi način istoga života. Nada koja glasi: „Stvoreni smo da zauvijek živimo!“ je osnovna poruka svetkovine Uskrsa pa ju želim ponoviti i ove godine – kazao nam je nadbiskup Vukšić.
Dok svjedočimo ratovima i stradanjima u svijetu, istovremeno brinemo i za sigurnost ove zemlje i regiona. Vukšić kaže da katolici u BiH žele pružati znakove nade svim građanima ove zemlje kroz konkretnu saradnju, dijalog i otvorenost prema svima, vjernicima i onima koji to nisu.
– Želimo davati svoj doprinos izgradnji općega dobra i sloge u društvu, promicati odgovornost i jednakost među svim ljudima i narodima koji žive u Bosni i Hercegovini. Kao kršćani, u skladu s biblijskim naukom, što želimo sebi to želimo i drugima. U tom smislu, veselimo se zbog svakog uspjeha, radujemo se s radosnima, zabrinuti smo sa zabrinutima i želimo da se svi zajedno natječemo u međusobnom poštivanju – ističe Vukšić.
Podsjeća da su biskupi više puta do sada izrazili svoju zabrinutost zbog neodgovornog ponašanja i nepromišljenih izjava pojedinih političkih predstavnika, koji izazivaju osjećanje nesigurnosti i straha kod ljudi.
– Sve, koji kao izabrani predstavnici sudjeluju u vlasti i donose odluke, i sve koji oblikuju medijski prostor, pozivali smo da se suzdrže od teških riječi i uvreda i da poštuju pojedinačna i kolektivna prava ljudi, konstitutivnih naroda i manjinskih grupa. Također, izrekli smo očekivanje da se isprave nepravedni zakoni, te da, radi uspostave društvene sloge i pronalaženja pravednog izbornog sustava i radi provođenja potrebite ustavne i zakonske reforme, svoju pomoć pruže i predstavnici međunarodne zajednice. Tu reformu zahtijeva pravda i radi toga da bi se otklonila svaka pravna i stvarna mogućnost secesionizma, unitarizma, preglasavanja, manipulacija i dominacije, i da bi se pronašao zakonski sustav i rješenje koje će osigurati poštivanje ljudskih prava i dostojanstva u kojemu će svaki narod i manjinska grupa sama birati i imati svoje predstavnike – dodaje Vukšić.
Ispraviti nepravdu
Naglašava da je dijalog jedini moralno prihvatljiv način koji izabrani predstavnici moraju slijediti u razgovorima radi pronalaženja rješenja.
– Sve to potrebno je i radi ispravljanja nepravde i stvaranja osjećaja sigurnosti, radi podržavanja poduzetničke klime i otvaranja radnih mjesta, posebice za mlade. Ili jednostavno rečeno, prema prastarom nauku Katoličke crkve, koji je na svoj način oblikovao još sveti Augustin, pravedna raspodjela društvenih dobara – političkih, pravnih, stvarnih i svih drugih – pretpostavka je i uvjet pravednoga mira. To želimo svim ljudima u Bosni i Hercegovini – poručuje vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.
Uskrsi u djetinjstvu
Na pitanje o ličnim uspomenama iz djetinjstva i razlikama između obilježavanja Uskrsa tada i danas, nadbiskup Vukšić kaže da se ne sjeća svetkovina koje bi po svom sadržaju bile drukčije od današnjih. Razlike su najviše u načinu kako iste sadržaje osoba doživljava kao dijete, a kako kao odrastao čovjek.
– Ako se tomu dodaju osobne i službene odgovornosti, što dolaze sa službama koje Crkva povjerava nekomu od svojih članova, onda na osobna osjećanja i sjećanja treba dodati upravo činjenicu da, pored osobnih doživljaja koje taj član Crkve ima kao vjernik, postoje odgovornosti koje proizlaze iz službe koju se obnaša i one čine razliku. Ipak, postoji objektivna razlika na razini nepotrebnoga šušura i komercijalizacije, koji se u novije vrijeme stvaraju također oko vjerskih blagdana, ne samo katoličkih. Bogu hvala, toj pojavi je manje izložen Uskrs negoli Božić – kaže mons. Tomo Vukšić.
Scena.ba