Iako su godinama gradili društvo, mnogi danas žive na rubu egzistencije. Pitanje kvalitete života umirovljenika uvijek je aktualno.
Godinama su radili i doprinosili, a danas mnogi umirovljenici jedva spajaju kraj s krajem. Umjesto zaslužene brige i mira, suočavaju se s niskim mirovinama, visokim troškovima i osjećajem da su odbačeni i nedovoljno poštovani, jer su zanemareni u svim segmentima društva.
“Jedva čekaju da svi pokrepaju, da umru. Djeca ne poštuju roditelje, ova država ne misli o ljudima, ljudi su dali mladost, ljudi su dali život, po 40 godina staža, umjesto da budu nagrađeni, ne trebaju se obogatiti, samo da prežive, ne mogu ni preživjeti”, poručuje ogorčeni umirovljenik.
“Mi umirovljenici, pogotovo samci, udovci, rastavljeni… živimo sami sa sobom. Snalaze se kako znaju i umiju. Nažalost, nema više druženja, prijateljstva, jaranstva – to je sve krivotvoreno druženje”, govori umirovljenik iz Sarajeva.
“Kad se sve pogleda i sagleda, vidi se da nitko ne vodi računa o umirovljenicima. Jednostavno su prepušteni sami sebi ili da netko, njihov predstavnik kojeg je vlada delegirala, odlučuje u njihovo ime kolika će biti minimalna mirovina”, dodaje jedan sugovornik.
“Ja ne znam kako ih nije sramota da uspoređuju – ‘najveća je ovoliko, najniža onoliko’. Ja ne bih govorila koliko je najveća, onda bih šutjela. Ovdje je ili vrh bogat ili onaj najjadniji, najniži, nema srednjeg staleža. I oni (govore o) Europi, ići ćemo u Europu, ma ići ćemo, znate kad, nikad“, zaključuje umirovljenica.
Njihove priče slične su širom zemlje, većina umirovljenika živi s minimalnim primanjima, uz rast troškova života. Umjesto podrške i pomoći, dobivaju minimum ili samo obećanja.
“Mi smo se potrudili da povećamo transfere koji se odnose na njihovu rehabilitaciju i njihovo banjsko liječenje, potrudili smo se da unaprijedimo rad njihovih udruženja i sve ono što su oni tražili izuzev ovog dijela koji uskoro treba da riješimo, a koji se odnosi na samo povećanje mirovina“, kaže Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike FBiH.
Osim osnovne financijske pomoći koju nadležni izdvajaju, malo se računa vodi o psihičkom stanju osoba treće životne dobi. Starije osobe često se osjećaju usamljeno, nevidljivo, izolirano ili kao teret, jer upravo sustav nema razvijene mehanizme da ih aktivno uključi u društvo.
“Prijelaz iz svakodnevice, radnih zadataka, u mirovinu zna biti i financijski i emotivno težak. Zato je važno da se umirovljenici uključuju u različite aktivnosti, da volontiraju, da se bave svojim unucima, da budu u određenim zadacima ili igrama da bi sačuvali svoje mentalno zdravlje. Jako je važno da i u starijoj dobi ostanemo mentalno zdravi. Mentalno zdravlje dolazi iz čistog uma. Recikliranje negativnih emocija dovodi do progresa, do motivacije i ciljeva, a cilj nas uvijek drži u životu”, pojašnjava psihologinja Alma Mahmutović Katica.
Radili su i zaradili mirovine, a danas se bore za dostojanstvenu starost. Njihov položaj najbolje govori o tome koliko kao društvo cijenimo trud i godine koje su ostavili iza sebe.
Scena.ba