Invazivne vrste koje uništavaju usjeve, pustoše šume, šire bolesti i uništavaju ekosustave šire se sve brže diljem svijeta, a čovječanstvo nije uspjelo zaustaviti plimu, kaže se u velikoj znanstvenoj procjeni. Neuspjeh košta više od 400 milijardi dolara godišnje u odštetama i izgubljenom prihodu, što je jednako BDP-u Danske ili Tajlanda, i to je vjerojatno “veliko podcjenjivanje”, prema Međuvladinom znanstvenom savjetodavnom panelu za UN-ovu Konvenciju o bioraznolikosti.
Od vodenog zumbula koji guši Viktorijino jezero u istočnoj Africi, do štakora i smeđih zmija koje uništavaju vrste ptica u Pacifiku, pa do komaraca koji nove regije izlažu Ziki, žutoj groznici, denga groznici i drugim bolestima, izvješće je katalogiziralo više od 37.000 tzv. vrste koje su se ukorijenile daleko od mjesta porijekla. Taj broj naglo raste, zajedno s računom za štetu koji se u prosjeku četverostruko po desetljeću od 1970. godine.
Gospodarska ekspanzija, povećanje populacije i klimatske promjene “povećat će učestalost i opseg bioloških invazija i utjecaj invazivnih stranih vrsta”, zaključuje se u izvješću kojeg prenosi Science Alert. Samo 17 posto zemalja ima zakone ili propise za upravljanje ovim napadom, navodi se. Bilo slučajno ili namjerno, kad alohtone vrste završe na drugom kraju svijeta, krivi su ljudi. Širenje vrsta čvrst je dokaz da je brzo širenje ljudske aktivnosti toliko radikalno izmijenilo prirodne sustave da je Zemlju uvelo u novu geološku epohu, antropocen, kažu znanstvenici.
Kako se rasprostranjuju
Autostoperi kao što je zumbul koji je u jednom trenutku prekrivao 90 posto Viktorijinog jezera, onesposobljujući transport, gušeći vodeni život, blokirajući dovod brane hidroelektrane i razmnožavajući komarce, smatra se da su belgijski kolonijalni dužnosnici unijeli u Ruandu kao ukrasno vrtno cvijeće prije nego što je stigao do rijeke Kagera 1980-ih. Floridski Everglades vrvi destruktivnim potomcima nekadašnjih kućnih ljubimaca i sobnih biljaka, od burmanskih pitona od pet metara i somova do paprati penjačice iz Starog svijeta i brazilske paprike.
U 19. stoljeću engleski doseljenici donijeli su zečeve na Novi Zeland za lov i hranu. Kad su se namnožili službenici su uvezli divlje male mesoždere zvane stoatci kako bi smanjili njihov broj. Ali te su životinje pak krenule za lakšim plijenom: desecima endemskih vrsta ptica koje su ubrzo desetkovane, od beba kivija do kljunova.
Češće su, međutim, invazivne vrste koje slučajno dođu na novi teritorij, stopiranjem u balastnim vodama teretnih brodova, kontejnerima u njihovim skladištima ili u turističkom kovčegu. Sredozemno more je puno alohtonih riba i biljaka, poput riba lavova i algi ubojica, koje su putovale iz Crvenog mora kroz Sueski kanal.
Pokušat će im stati na kraj
Stršljeni ubojice koji su u stanju uništiti cijele pčelinje kolonije u jednom napadu, smatra se da su stigli u SAD iz Azije kao slijepi putnici u teretu. Uglavnom zbog golemog obujma trgovine, Europa i Sjeverna Amerika imaju najveće svjetske koncentracije invazivnih vrsta, definiranih kao one koje nisu domaće i uzrokuju štetu te su se preselile zbog ljudske aktivnosti, pokazuje izvješće IPBES-a.
Invazivne vrste značajan su uzrok u 60 posto svih dokumentiranih izumiranja biljaka ili životinja, jedan od pet glavnih pokretača uz gubitak staništa, globalno zagrijavanje i zagađenje, prema nalazima. Ovi pokretači međusobno djeluju: klimatske promjene gurnule su strane vrste u novozagrijane vode ili zemlje gdje su domaće vrste često ranjive na uljeze s kojima se nikada nisu susreli.
Globalni sporazum o zaštiti biološke raznolikosti sklopljen u Montrealu prošlog prosinca postavlja cilj smanjenja stope širenja invazivnih stranih vrsta za polovicu do 2030. Izvješće IPBES-a iznosi opće strategije za postizanje ovog cilja, ali ne procjenjuje šanse da se on ispuni. Prema izvješću, u osnovi postoje tri linije obrane – prevencija, iskorjenjivanje i onda, ako to ne uspije, obuzdavanje. Pokušaji iskorjenjivanja općenito su propali u velikim vodenim površinama i otvorenim vodenim putovima, kao i na velikim dijelovima susjednog zemljišta. Mjesta s najvećom stopom uspjeha u uklanjanju neželjenih gostiju, posebno štakora i drugih kralješnjaka, također su i ona koja su se pokazala najosjetljivijima: mali otoci.