Zar smo uistinu došli na razinu kao društvo koje samo treba da klima glavom? Gdje su nestale osnovne slobodne i pravo govora, pravo na mišljenje i javno ga izreći? Čitajući što se desilo na svečanoj sjednici u Busovači ne mogu ne reagirati jer jučer je to bila Busovača, a već sutra to može biti moj ili tvoj grad. Zbog čega mi kao osobe koje imaju drugačije mišljenje i gledanje nego neki pojedinci nemamo pravo reći na glas svoje mišljenje? Zar ih je strah što možemo reći i time ugroziti njih ili se boje jednostavno da čuju ono što misli većina naroda. Žalosno je što danas imamo situaciju da za javno izrečeno mišljenje, koje ne odgovara pojedincima, smatramo se neprijateljem, te nas može koštati profesionalnog ali i egzistencijalnog pitanja.
Na ovo sve bi podsjetila i na svoju inicijativu koju sam postavila na sjednici općinskog vijeća za uvođenjem/vraćanjem prijenosa sjednica te pronalasku adekvatnog načina za komunikaciju s građanima. Upravo iz razloga kako bi rad gradskoj vijećnika bio javan i transparentan. Na taj bi način građani mogli vidjeti ili bar čuti što se dešava i kako se odvijaju sjednice OV. Iskazana riječ može biti snažno oružje ali ono ne ubija, ono prosvjetljuje, otvara nove horizonte. Ne bojte se govoriti, a imajte strpljenja slušati. Ako vam se obraća narod, koji vas je birao, zašto gasite mikrofone s kojih ste tražili njihovi podršku. Šutjeti nećemo, a ušutkati nas ne možete – Busovača to nije zaslužila
AUTOR: Tanja Matošević
