SAD su pristale poslati kazetne bombe u Ukrajinu kao pomoć u njezinim ratnim naporima protiv Rusije, izazivajući novu humanitarnu zabrinutost. Kazetne bombe, također poznate kao kazetno streljivo, sastoje se od više manjih eksplozivnih podstreljiva koje se nazivaju bombice i koje pokrivaju široko područje nakon ispuštanja.
Iako se smatraju učinkovitima protiv pješaštva, topništva i konvoja kamiona, predstavljaju značajan rizik za civile, jer te bombice koje nisu detonirale mogu ostati smrtonosne godinama. Iako je više od 120 zemalja, uključujući potpisalo sporazum o zabrani njihove uporabe, i Ukrajina, i Rusija koristile su kazetne bombe tijekom rata. Stoga ispitujemo ovo kontroverzno oružje, njegovu upotrebu i zemlje u kojima je ono zabranjeno.
Razumijevanje kazetnih bombi
Kazetne bombe su visoko razorno vojno oružje koje sadrži brojne manje bombice. Obično se ispuštaju iz zrakoplova ili ispaljuju sa zemlje ili mora, otvarajući se u zraku i oslobađajući desetke ili stotine tih bombica. Područje pokriveno bombicama nakon ispuštanja može biti veliko kao nekoliko nogometnih igrališta. Svatko unutar područja udara, bilo vojska ili civil, izložen je visokom riziku od smrti ili ozbiljnih ozljeda.
Prema Marku Cancianu, višem savjetniku u američkom Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), kazetano streljivo zaradilo je nadimak “čelična kiša” zbog svojih opsežnih i razornih učinaka. Objašnjava da je najčešća alternativa kazetnom streljivu “unitarna” bojna glava, koja sadrži jedan eksplozivni paket.
Odluka SAD da Ukrajini isporuči kazetne bombe
Američki predsjednik Joe Biden pristao je poslati kazetne bombe u sklopu novog paketa vojne pomoći Ukrajini vrijednog 800 milijuna dolara. Ova odluka dolazi godinu dana nakon što je bivši tajnik za tisak Bijele kuće osudio rusko korištenje ovog oružja kao “ratni zločin”.
Cluster Munition Coalition, organizacija koja se zalaže protiv uporabe kazetnog streljiva, izrazila je duboko razočaranje izborom SAD-a. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky priznao je mala neslaganja u vezi s kazetnim streljivom i obvezao se ograničiti njegovu upotrebu tijekom rata.
Raspoređivanje kazetnih bombi
Kazetna bomba sastoji se od cilindričnog metalnog tijela, obično teškog 454 kg, koje se ispaljuje sa zemlje ili iz zraka. Dok putuje, tijelo se okreće i ispušta približno 200 bombica, svaka dužine oko 20 centimetra. Te se bombice spuštaju na tlo, ponekad potpomognute padobranima, a obično detoniraju pri udaru.
Međutim, značajan dio bombica ne uspije detonirati, što predstavlja stalnu opasnost po civile. Postotak neeksplodiranih bombica, variraja ovisno o zemlji porijekla. Američke kazetne bombe imaju nižu stopu kvarenja, dok ruske imaju veću stopu.
Čak je u Zagrebu, u svibnju, eksplodiralo jedno takvo streljivo, odnosno “zvončić” zaostao još iz Domovinskog rata i raketnog napada na Zagreb u kojem je poginulo sedam ljudi, a ozlijeđeno ih je dvjestotinjak.
Kasetne bombe i rizik za civile
Neke bombice kazetnih bombi ne eksplodiraju nakon slijetanja, često zbog kontakta s mekim ili mokrim tlom. Ti ostaci mogu ostati na tlu godinama ili čak desetljećima, nalikuju nagaznim minama i predstavljaju opasnost od smrtnih slučajeva i ozljeda dugo nakon završetka sukoba. Mogu zamijeniti za kamenje ili igračke, zbog čega su djeca posebno ranjiva.
Stopa kvara kreće se od dva posto do 40 posto, ovisno o podrijetlu kazetnih bombi. Cancian pojašnjava da visoke stope kvarova nisu namjerno dizajnirane, već su rezultat mehaničkih kvarova ili neispravnog spajanja. Čišćenje područja ciljanih kazetnim bombama zahtijeva opsežne i skupe operacije, ponekad angažirajući i robote.
Globalna zabrana i uključene zemlje
U prosincu 2008. godine više je zemalja potpisalo međunarodni ugovor pod nazivom Konvencija o kazetnom streljivu za zabranu kazetnih bombi. Više od 100 potpisnika, uključujući Veliku Britaniju, Irsku, Francusku, Kanadu, Njemačku, Australiju i Japan, obvezalo se na zabranu proizvodnje, prijenosa i uporabe ovog oružja.
Međutim, SAD, Rusija, Ukrajina, Brazil, Kina i druge zemlje nisu potpisale ugovor. Iako nisu vezane ugovorom, SAD su prestale proizvoditi kazetno streljivo 2008. godine, ali još uvijek posjeduju značajne zalihe.
Približno 4,7 milijuna kazetnih granata, raketa, projektila i bombi, koje sadrže preko 500 milijuna bombica, ostaju u američkim vojnim zalihama.
Povijesna i sadašnja uporaba kazetnih bombi
Rusija je uvelike koristila kazetne bombe u naseljenim područjima tijekom svoje invazije na Ukrajinu, što je rezultiralo civilnim žrtvama. Ukrajina je također koristila kazetnu municiju, ali u manjoj mjeri, u svojim pokušajima da povrati teritorije koje je Rusija okupirala.
Međutim, raspoređivanje streljiva s manjim podstreljivom datira još iz Drugog svjetskog rata. Na primjer, Njemačka je upotrijebila leptir bombu, veću verziju s krilima koja su se otvarala za ispuštanje jedne bombe.
Tijekom Vijetnamskog rata, SAD je intenzivno koristio kazetno streljivo u kampanjama bombardiranja. Nedavno je to streljivo angažirano u sukobima u Siriji, Libiji, Sudanu i prethodnom sukobu Rusije i Ukrajine 2014.-2015. godine.
Organizacija Akcija protiv oružanog nasilja identificira 12 zemalja s dokumentiranom poviješću korištenja kazetnih bombi, uključujući SAD, Rusiju, Siriju, Tajland, Sudan, Saudijsku Arabiju, Maroko, Libiju, Izrael, Gruziju, Etiopiju i Eritreju.
Smrtonosni učinak kazetnih bombi
Do srpnja 2022. godine, od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine, prijavljeno je 689 žrtava zbog napada kazetnim streljivom, prema Cluster Munition Monitoru. Te žrtve, koje su se ponekad događale uz neselektivno granatiranje drugim oružjem, uključivale su 215 smrtnih slučajeva i 474 ozlijeđenih. Sve prijavljene žrtve u Ukrajini bili su civili.
U razdoblju od 2009. do 2018. godine, prije rusko-ukrajinskog rata, Cluster Munition Monitor zabilježio je 4128 žrtava kazetnog streljiva u gotovo 20 zemalja, a većina se dogodila u Siriji.
Odluka SAD-a i njezine implikacije
Odluka SAD-a da pošalje kazetne bombe u Ukrajinu odgovor je na zahtjev Ukrajine za pomoć u suprotstavljanju ruskim snagama. Predsjednik Biden priznao je da Ukrajini ponestaje streljiva, ali je slanje kazetnih bombi nazvao teškom odlukom, shvaćajući humanitarne implikacije.
Iako su, i Velika Britanija i SAD opskrbljivale Ukrajinu oružjem, Velika Britanija ne proizvodi kazetne bombe. Cancian objašnjava da budući da kazetno streljivo pokriva široko područje, jedno streljivo može postići isti učinak kao i mnogi projektili s klsičnom bojnom glavom. Ispaljivanje više projektila s klasičnim bojnim glavama iscrpilo bi zalihe i izložilo ukrajinske topničke baterije ruskoj protuvatri na dulje vrijeme.
Kazetne bombe kao vojno sredstvo
Cancian naglašava da niti jedno oružje ili streljivo neće dovesti do pobjede ili kraja rata. Ukrajinski uspjeh proizaći će iz kombiniranog učinka oružja i streljiva koje osiguravaju SAD, NATO i globalni saveznici, kao i obuke i odlučnosti ukrajinskog naroda.
Unatoč tome, kazetn bomba je vrlo učinkovita protiv specifičnih ciljeva i poboljšat će ukrajinske vojne sposobnosti, zaključuje Cancian.