Sporo se stiže od Sarajeva do Tuzle i Bijeljine, ali i do istoka zemlje te Srbije. Još je sporiji put do dogovora u Bosni i Hercegovini. Prošlo je deset godina od pompozne najave gradnje autoceste Sarajevo – Beograd te šest godina od uspostavljanja suradnje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Srbije na realizaciji projekta. Susjedi se imaju čime pohvaliti.
Ovako u Srbiji izgleda prva trasa autoceste Beograd – Sarajevo, koja preko Kuzmina i Sremske Rače vodi do Bijeljine. Došli su do same granice s Bosnom i Hercegovinom. Cesta duga 18 kilometara u promet bi trebala biti puštena u kolovozu iduće godine. Bit će ugodno voziti sve do prijelaza u Bijeljinu.
Aleksandra Sofronijević, ministrica građevinarstva i prometa Srbije:
“Kuzmin – Bijeljina nije baš u dinamici izvođenja radova, tako da ćemo alternativno rješenje naći izgradnjom pristupnih prometnica kojima ćemo praktički uspostaviti vezu s postojećom prometnicom do Bijeljine.”
Jer dionica koja je u nadležnosti Autoputeva Republike Srpske i koja se gradi već tri godine nije završena. Osim nje, dogovorili su i dio od 17 kilometara s kineskim konzorcijem prema Brčkom, da bi tu nastao novi problem u razvoju ceste prema većim bh. središtima. Brčko distrikt nije donio prostorno-plansku dokumentaciju koja predviđa dvije trase: prema Doboju te pravac Tuzla – Orašje.
Edin Forto, ministar prometa i komunikacija BiH:
“Nadam se da će Vlada Brčkog pokazati odgovornost i u idućih nekoliko mjeseci donijeti taj plan. Također, Vlada Federacije je sa svoje strane započela eksproprijaciju koja spaja Tuzlu s Distriktom Brčko.”
U novi zamah sumnjaju i prometni stručnjaci, ali i bivši tuzlanski dužnosnici koji su sudjelovali i na početku ove – deset godina stare priče.
Mirsad Gluhić, bivši ministar prometa Tuzlanske županije:
“Ja sam se svojedobno kao županijski ministar sastajao s predstavnicima Vlade Srbije. Bili su tu i izvođači iz Turske, Srbija se složila s tim. Međutim, sve se to ugasilo, prošli su izbori i nitko više nije o tome pričao. Evo, sad će opet izbori i opet je pokrenuta ta priča. Bojim se, iz iskustva govorim, sve mi to nalikuje na 2016. godinu.”
Mirzet Sarajlić, vještak prometne struke:
“Ovdje je složenija politička struktura i razine odlučivanja u odnosu na Srbiju. Ovdje mikrolokacijsko mapiranje treba prepustiti struci. Prijedlog je sljedeći: da se napravi neka međuresorna radna skupina i to na razini države, a ne na razini nižih struktura, inače nikada nećemo doći do konkretnog rezultata.”
Međutim, i mapiranje i financiranje provode entiteti. Zato je i druga trasa – odnosno brza cesta Sarajevo – Vardište – ostala na idejnom projektu iz 2018. godine, a u problemu su i susjedi.
Aleksandra Sofronijević, ministrica građevinarstva i prometa Srbije:
“Izuzetno teška dionica i za projektiranje, a osobito za izvođenje. Preko 78 posto trase nalazi se na mostovima i u tunelima.”
Edin Forto, ministar prometa i komunikacija BiH:
“Moram reći da je ovo izuzetno težak projekt u smislu financiranja. Do sada Vlada Republike Srpske, u kojoj se u potpunosti nalazi ova dionica, nije pokazala financijsku snagu da krene u njegovu realizaciju.”
No, i Goražde je dio idejnog projekta povezivanja na brzu cestu Sarajevo – Vardište, a da se ni Vlada Federacije nije proslavila, dokaz je i jedino gradilište na ovom potezu – tunel Hranjen, čija izgradnja traje više od sedam godina. Obje trase prema Beogradu ispravile bi nepravdu višedesetljetnog nemara prema istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Za sada, zvuče kao znanstvena fantastika.
Scena.ba