“Sit gladnom ne vjeruje”: Umirovljenicima povećanje nije dovoljno, borba za preživljavanje se nastavlja

Više od 460 tisuća umirovljenika u FBiH podiglo je svoje mirovine uvećane za 11,2%. No, ovo je tek “gašenje vatre”, kažu oni, osobito imajući u vidu svakodnevna poskupljenja. I dalje se mnogi pitaju kako preživljavaju umirovljenici s minimalnim primanjima.

Poranili su umirovljenici kako bi konačno podigli svoje siječanjske mirovine, uvećane za 11,2%. Nadležni u FBiH ponosno su izvijestili o povećanju primanja za najstariju kategoriju društva.

Tako minimalna mirovina, umjesto dosadašnjih 599, sada iznosi 666 maraka. Zajamčena je gotovo 800, a najviša 3300 maraka. Oni s najnižom kažu – ponovno sit gladnom ne vjeruje. Ramiza Bećirović, umirovljenica:

“Ja oko 200 KM dajem za lijekove, davanja preko 100 maraka, drva – 140 maraka je metar drva, pa zamislite kako… Što tebi ostane od 650 maraka? To je katastrofa. (Vi dobivate minimalnu mirovinu?) 650 maraka dobivam, i što dalje da pričam? Idem tramvajem do Skenderije, pa minibusom; mjesec dana sam imala zračenje, trebalo je ići gore pješice, nemam za taksi, odakle mi? Sama živim… Nemam vam što dalje pričati…” A mnogo se pričalo o neusklađenosti, odnosno činjenici da je povećanje obuhvatilo sve umirovljenike, čak i one s najvećim primanjima.

Veliki je to zalogaj za nadležne, kažu upućeni, jer je za 465 tisuća korisnika potrebno osigurati oko 350 milijuna maraka. S druge strane, umirovljenici napominju da povećanja ne znače mnogo s obzirom na svakodnevne troškove. “Kakvi, na ovakvoj skupoći, vjerujte mi, ništa nije dovoljno. 668 maraka je minimalna mirovina. (A koliki su troškovi?) Pa ja plin plaćam preko 250 maraka, od čega ću živjeti? Imam tuđu pomoć i njegu, to me izvlači”; “Nikad nije dovoljno, ja sam 40 godina odradio, 40% mi se odmah skinulo. Sad pričaju: ‘mi smo morali skinuti ovima koji imaju punu mirovinu za one koji su radili 15 godina’, i tek sad vraćaju… A 30 godina sam u mirovini, sramota je to. (Kako općenito žive umirovljenici?) Živim, ja imam djecu, hvala Bogu, o tome sam ranije mislio”, samo su neki od komentara građana.

Dok se s parole “što je, tu je” prijeđe na onu “dobro je”, trebat će još vremena i promjena. Onih sustavnih, objašnjavaju iz Udruge umirovljenika. Mustafa Trakić, Udruga umirovljenika ZDK:

“Borba za bolji standard, bolji život umirovljenika traje od 1996. i trajat će još dugo. Dok god imamo jednog radnika na jednog umirovljenika, nećemo još dugo dostići ovo što vi nabrajate – Sloveniju, Hrvatsku i zemlje u okruženju gdje umirovljenici žive malo bolje. Dakle, moramo čekati da imamo barem dva radnika na jednog umirovljenika. Znamo da umirovljenici žive od uplaćenih doprinosa, to moramo čekati, a sve ostalo moramo ovako tražiti ‘na žlicu’, ne preostaje nam drugo.” Upravo zbog toga nameće se pitanje održivosti isplate uvećanih mirovina, osobito jer u srpnju slijedi još jedno usklađivanje od 6%.

Scena.ba