Znanstvenici su u laboratoriju proizveli prah koji bi mogao biti od velike koristi u borbi protiv klimatskih promjena jer taj bezopasni žuti prah ima veliku sposobnost upijanja ugljika iz zraka, piše Guardian.
Prema prvim ispitivanjima, samo pola kilograma te tvari može ukloniti onoliko ugljičnog dioksida koliko može čitavo stablo. Nakon što ga prah apsorbira, ugljik se može uskladištiti na neko sigurno mjesto ili se koristiti u industrijskim procesima, poput gaziranja pića.
Omar Yaghi, kemičar sa Sveučilišta Kalifornija, Berkeley, objasnio je kako ovo nije prvi materijal koji apsorbira ugljik, ali je značajno trajniji u odnosu na sve dosad testirane.
Prah je poznat kao kovalentni organski okvir i ima jake kemijske veze koje izvlače plinove iz zraka. Materijal je i vrlo izdržljiv i može se koristiti stotine puta, što ga čini daleko superiornijim u odnosu na druge materijale koji se koriste za hvatanje ugljika.
Yaghi već desetljećima radi na sličnim materijalima koji bi mogli prikupiti ugljik iz zraka – bilo iz okolice elektrana ili iz zagađenih gradova – a ovo je njegovo otkriće objavljeno u časopisu Nature.
Yaghijev tim je otkrio da prah može uspješno apsorbirati i otpustiti ugljik više od 100 puta. Napuni se ugljikom za otprilike dva sata, a zatim se mora zagrijati na temperaturu od 48 stupnjeva Celzija – znatno niže od ostalih metoda – kako bi se oslobodio plin prije ponovnog pokretanja procesa.
Materijal bi se mogao ugraditi u postojeće sustave za hvatanje ugljika ili upotrijebiti u nekoj budućoj tehnologiji.
Yaghi planira proširiti korištenje ove vrste hvatanja ugljika sa svojom tvrtkom Atoco sa sjedištem u Irvineu u Kaliforniji i vjeruje da se može proizvesti više tona praha za manje od godinu dana.
Shengqian Ma, kemičar sa Sveučilišta Sjeverni Teksas koji nije bio uključen u ovo istraživanje, kaže da bi ova tehnologija mogla promijeniti doslovno sve.
‘U dosadašnjem izravnom hvatanju zraka najveći problem je bio u visokim temperaturama regeneracije‘, rekao je i dodao da novi materijal može značajno smanjiti energiju potrebnu za hvatanja CO2 zraka, što ga čini ‘vrlo obećavajućim‘.
‘Moramo hitno smanjiti emisije stakleničkih plinova‘, kaže Farzan Kazemifar, izvanredni profesor na odjelu za strojarstvo Državnog sveučilišta San Jose koji nije bio uključen u novu studiju.
‘Kratkoročno gledano, zamjena velikih emitera ugljičnog dioksida – poput elektrana na ugljen – obnovljivom električnom energijom nudi najbrže smanjenje emisija. Međutim, dugoročno gledano, u slučaju da se emisije ne budu smanjivale željenom brzinom ili ako se učinci globalnog zatopljenja pojačaju, možda ćemo se morati osloniti na tehnologije koje mogu ukloniti ugljični dioksid iz atmosfere, a jedno je izravno hvatanje zraka‘, rekao je Kazemifar.
Iako DAC (direct air capture) tehnologija postoji već duže vrijeme, uklanjanje ugljika iz zraka i dalje je vrlo teško zbog nedovoljno velikih kapaciteta hvatanja CO2.
Također, jedan od izazova je i visoka cijena materijala za stvaranje tvari koje hvataju ugljik.
No Yaghi smatra da upravo potonje može promijeniti novi materijal.
‘Ovo je nešto na čemu smo radili 15 godina. Sada više nema izgovora da ne počnemo ozbiljnije razmišljati o uklanjanju ugljičnog dioksida iz zraka‘, kaže Yaghi.