Analiza iz novog izvješća Omdije otkriva da Europa predvodi globalni proces ukidanja 2G i 3G mreža, uz snažan fokus na gašenje 3G usluga. Taj je trend uvelike potaknut kontinuiranom važnošću 2G tehnologije za M2M i IoT primjene na nekoliko europskih tržišta.
Zemlje poput Njemačke, Belgije i Nizozemske već su ugasile 3G mreže, dok su zadržale ograničenu 2G pokrivenost za naslijeđene slučajeve uporabe. U Ujedinjenom Kraljevstvu svi mobilni operatori obvezali su se na gašenje 2G i 3G mreža do 2033. godine, u skladu s nacionalnim ciljevima oslobađanja spektra za širenje 5G mreža. Ipak, očekuje se da će sve 3G mreže u Ujedinjenom Kraljevstvu biti ugašene do početka 2026. godine.
„S rastućim usvajanjem 4G i 5G tehnologija, mobilni mrežni operatori gase svoje 2G, 3G ili obje mreže kako bi oslobodili resurse, ponovno dodijelili spektar, smanjili složenost i uštedjeli troškove, budući da su troškovi istodobnog upravljanja s četiri mreže iznimno visoki“, izjavila je Sarah McBride, glavna analitičarka za regulativu u Omdiji.
Prema izvješću, u azijsko-pacifičkoj regiji naglasak je na gašenju 2G mreža, pri čemu Japan prednjači kao prva zemlja koja je u potpunosti ukinula 2G. Sjeverna Amerika dovršila je gašenje 3G mreža, pri čemu su Sjedinjene Američke Države završile proces krajem 2022., a Kanada je fazno ukidanje zaključila 2025. godine. U Africi se, pak, očekuje da će 3G biti ugašen prije 2G mreža, budući da se značajan dio stanovništva i dalje oslanja na osnovne 2G usluge za glasovne pozive i SMS poruke.
Procese gašenja mreža uglavnom su pokrenuli sami operatori. Međutim, u nekim slučajevima gašenje je naloženo, odobreno ili nadzirano od strane vlade ili regulatora. „To može uključivati nadzor programa gašenja kako bi se osigurala zaštita potrošača, odobravanje promjena u korištenju spektra ili čak zahtjev da operatori zatraže dopuštenje regulatora prije isključivanja usluga“, objasnila je McBride. Kako bi se osigurala učinkovita uporaba spektra, regulatori bi trebali omogućiti tehnološki neutralne licence unutar postojećeg spektra, umjesto da čekaju istek licenci kako bi uveli tehnološku neutralnost. U konačnici, uspješno gašenje mreža mora uključivati suradnju regulatora i mobilnih operatora.
„Kako se ubrzava ukidanje 2G i 3G mreža, zaštita potrošača postala je jedno od ključnih pitanja za regulatore“, istaknula je McBride. Najvećem riziku od prekida usluge izloženi su ranjivi korisnici, poput starijih osoba, stanovništva u ruralnim područjima, IoT korisnika te onih koji koriste starije uređaje. „Kako bi se to ublažilo, regulatori zahtijevaju jasne i transparentne komunikacijske strategije, koje uključuju vremenske okvire i informacije o alternativnim uslugama, strukturirane planove migracije te tehničku podršku kako bi se osigurao nesmetan prijelaz“, pojasnila je McBride. „Proaktivna provedba mjera zaštite potrošača ključna je za osiguravanje uključivog i bezprekidnog gašenja naslijeđenih mreža“, zaključila je McBride.
Gašenje 2G i 3G mreža ima dalekosežne posljedice ne samo za krajnje korisnike, već i za cijeli ekosustav povezanih uređaja i usluga. Brojni industrijski sustavi, pametna brojila, alarmni sustavi i logistička rješenja i dalje se oslanjaju na 2G povezivost zbog njezine pouzdanosti i široke pokrivenosti. Istodobno, prijelaz na 4G i 5G zahtijeva ulaganja u nove uređaje, certifikaciju opreme i prilagodbu poslovnih procesa, što za manja poduzeća i javni sektor može predstavljati značajan financijski i operativni izazov.
Regulatori u Europskoj uniji sve češće naglašavaju potrebu za dugim prijelaznim razdobljima kako bi se izbjegli nagli prekidi kritičnih usluga. Posebna se pažnja posvećuje hitnim službama i sustavima javne sigurnosti, gdje je kontinuitet komunikacije od presudne važnosti. U nekim državama uvedene su obveze operatora da osiguraju zamjenske uređaje ili subvencionirane migracijske programe za najugroženije skupine korisnika.
Također se potiče razvoj LTE-M i NB-IoT tehnologija kao energetski učinkovitih alternativa za IoT primjene. Dugoročno, pravilno upravljano gašenje starijih mreža može ubrzati digitalnu transformaciju i učinkovitije korištenje radiofrekvencijskog spektra. Međutim, bez jasnih pravila i nadzora postoji rizik produbljivanja digitalnog jaza između urbanih i ruralnih područja. Zbog toga se sve češće ističe uloga regulatora kao aktivnog posrednika između tržišnih ciljeva operatora i javnog interesa.