Draga Katarina i Vitomire, sad znamo da je Vaš život bio putovanje, a ne neka precizna destinacija u Podravini, ili cilj na našem Vlašiću, baš zato što nikad ne znamo kad će prestati, a Vaš je zaista bio lijep i dinamičan na kojeg, možemo biti svi ponosni.
Ove lijepe riječi, koje na žalost o umrlima često čujemo, o Vama su bile govorene tijekom cijelog života.
Dragi susjedi, kumovi i prijatelji ako sam išta naučio od Vas, to je da ste neizmjerno voljeli i posjećivali svoje Ponare i naše rodno Pougarje.
Znamo da su zime gore surove, a na hladnim snjegovima bili smo često zajedno, kad ste mnogima od nas srce grijali, i zato nam je danas život puno žalosti.
Bili ste primjer poštenja, skromnost i odanosti, a
opraštamo se od ljudi koji su bili i ostali na strani ljubavi.
marko-alilovic.com
