Udomaćim kinima prikazuje se komedija ‘Stado’ u kojoj je glavnu ulogu utjelovio glumac Nikola Kojo, kojem je ovo i redateljski debi u dugometražnoj formi. Nije ga bilo strah uskočiti u još jednu ulogu, no zvijezda filmova ‘Mi nismo anđeli’ i ‘Parada’ napominje kako slično neće uskoro ponoviti.
Osim uspješne karijere, 49-godišnji Beograđanin može se pohvaliti i sretnim obiteljskim životom u kojem uživa sa suprugom Aleksandrom, osmogodišnjom kćeri Anom i blizankama koje su rođene 2013. godine
Kad ste se posljednji put rasplakali nakon što ste pročitali scenarij, kao lik Kolje na početku filma? Ne sjećam se. Nisam siguran da sam ikad i plakao… osim od smijeha nakon što sam pročitao neke glupave scenarije. Koliko sličite liku koji glumite? Osim fizičke, nema nikakve sličnosti. Iako, svaki se lik žargonski ‘provuče’ kroz glumca, pa ponekad i pokupi nešto od njega.
U filmu prikazujete tijek prikupljanja novca za snimanje serije, jeste li za ovaj film tako obilazili razne tvrtke?
Naravno! Nekoliko nas godinama tako održavamo film na životu. No ovaj put to nije bilo potrebno jer se nekoliko prijatelja koji su vjerovali u tekst i u mene ponudilo pomoći. To se ne zaboravlja.
Kakav je osjećaj prvi put uskočiti u redateljski stolac?
Nije ovo prvi put. Dugo godina režiram kratke forme i reklamne spotove. Ali da, u pravu ste. Prvi put samostalno u dugometražnom filmu. Nije bilo teško. Mislim da je redateljski posao složen, ali i malo mistificiran.
Jeste li se pribojavali da će biti prenaporno glumiti i ujedno režirati film?
Nije bilo izbora i nije bilo vremena za strah. Ali sad, s ove distance, sigurno si neću dopustiti da radim tri posla istodobno. O tome govore infuzije, odlazak u hitnu i to što se i dalje ne mogu oporaviti od posla i stresa.
Koliko su vam godine glumačkog iskustva pomogle u stvaranju ovog filma?
Sigurno su pomogle. Film je moja prirodna sredina, u tim vodama plivam odmalena. Bio sam i lopov i policajac i sudac. Mislim da svi glumci s iskustvom mogu režirati kad uspiju sagledati širu sliku.
‘Stado’ će dobiti nastavak u seriji ‘Klasa’?
Tako je. ‘Stado’ je i nastalo kao početak serije ‘Klasa’. Riječ je o velikoj, ambicioznoj, regionalnoj seriji koja će dokazati da i mi s ovih prostora, koji se razumijemo i govorimo sličnim jezicima, imamo dara i želje napraviti nešto veliko.
Kao idejni tvorac projekta, jeste li (kao i u filmu) kolege pitali da rade besplatno?
Pitajte njih.
Je li teško prijateljima biti šef?
Nije lako. Treba vremena da shvate da morate biti triput koncentriraniji nego kad ste samo glumac. Oni bi se igrali, a ja moram napisati domaću zadaću. Šalu na stranu, lako je raditi s ljudima koje poznajete desetljećima. Točno znate tko kad proradi, kakav mu je bioritam i onda samo čekate i znate da ćete dobiti ono što ste zamislili.
Osjećate li se ikad kao Don Quijote u poslovnom životu? Uspijevate li se izboriti s vjetrenjačama?
Svako tko se ikad dotaknuo satire i kritike onih koji se ponašaju kao gospodari života i smrti, htio ili ne htio bori se s vjetrenjačama i tako će biti dok se ljudi ne osvijeste i ne smjeste ih ondje gdje im je mjesto.
Jeste li se s takvom borbom ikad susreli u privatnom životu?
Svi se mi susrećemo s takvom borbom u raznim oblicima. Pa čak i s vlastitim vjetrenjačama.
Rekli ste da vam je drago što mladi ljudi dolaze na projekcije, s koliko će godina vaša djeca biti spremna pogledati ga?
Sa 11.
Biste li željeli da se kćeri bave glumom?
Ne. Barem dok ne dođu neka bolja vremena. Ako ikada dođu…
Biste li dopustili svojoj djeci, da kao i vi, sa 11 godina ostvare prvu ulogu u filmu?
Ne znam. Trudit ću se odgovoriti ih od tog posla. Ako neka od njih pokaže iznadprosječan talent, naravno da je neću sputavati.
Kako je biti otac triju kćeri? Osjećate li se u svom kućanstvu blažen među ženama?
Naravno.
U braku ste gotovo desetljeće, jesu li godine proletjele?
Naravno.
Nikola Kojo