EVOLUCIJA jedne vrste u drugu spor je proces koji može trajati milijunima godina, osobito kod složenih organizama kao što su primati, koji obično imaju duge generacijske intervale.Na primjer, evolucija modernog čovjeka iz zajedničkog pretka s čimpanzama odigrala se u razdoblju od 5 do 7 milijuna godina. No evolucija u ljudskoj vrsti time nije okončana, a prilagodbe na pritiske u okolini mogu se pratiti i danas.
Poznate novije evolucijske prilagodbe
Poznato je da su se kod ljudi relativno nedavno u evolucijskoj povijesti pojavile neke nove korisne prilagodbe.
Primjerice, kod ljudi koji žive u malaričnim područjima učestalija je anemija srpastih stanica, genetska mutacija koja uzrokuje deformaciju crvenih krvnih stanica, ali istovremeno smanjuje rizik od malarije.
Također je poznato da je pigmentacija kože prilagođena različitim razinama UV zračenja. Tamnija koža nudi zaštitu od intenzivnog UV zračenja u područjima s puno sunčeve svjetlosti, dok je svjetlija koža prilagođena područjima s manje sunčeve svjetlosti i omogućuje veću sintezu vitamina D.
Prilagodba na visinu
Jedna od takvih novijih promjena je i tzv. visinska prilagodba koja poboljšava transport kisika u organizmu, a zabilježena je kod ljudi koji žive na velikim nadmorskim visinama, kao što su stanovnici Tibeta.
U novoj studiji, objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, znanstvenici su istražili na koji način pritisak okoliša – manjak kisika – pokreće evolucijsku prilagodbu kod stanovnika Tibetske visoravni.
Tijekom više od 10.000 godina naseljavanja Tibeta tijela ljudi koji tamo žive promijenila su se na načine koji im omogućuju da iskoriste atmosferu koja bi kod većine ljudi rezultirala hipoksijom, odnosno nedovoljnim unosom kisika putem krvnih stanica u tkiva tijela.
Antropologinja Cynthia Beall sa Sveučilišta Case Western Reserve u SAD-u, koautorica nove studije, komentirala je za ScienceAlert da je adaptacija na visinsku hipoksiju fascinantna jer je riječ o ozbiljnom stresu koji je mjerljiv, a koji jednako doživljavaju svi na određenoj nadmorskoj visini.
“To je prekrasan primjer kako i zašto naša vrsta ima toliko biološke raznolikosti”, dodala je.
Reproduktivni uspjeh
Beall već godinama proučava ljudski odgovor na hipoksične uvjete života. U novom istraživanju, ona i njezin tim otkrili su u tibetanskim zajednicama specifične prilagodbe koje pomažu krvi da prenosi kisik.