Sjajni srpski nogometaš u karijeri je, među ostalim klubovima, igrao za Chelsea, Manchester United, Lyon, Romu, a u Sarajevu je razgovarao za Večernji list

Ne treba posebice predstavljati Nemanju Matića. Sjajni srpski nogometaš u karijeri je, među ostalim klubovima, igrao za Chelsea, Manchester United, Romu, Lyon… Sljedeći tjedan će se, kako nam je kazao, znati više o njegovu eventualnom prelasku u Sassuolo. Družili smo se u Sarajevu u sklopu projekta Sportskih igara mladih. Zdravko Marić okupio je brojne svjetske sportske face, vještina je to koju na ovim prostorima imaju rijetki. Dva dana sam proveo među sportskim ikonama u Sarajevu, a već mi je nakon samo nekoliko minuta bilo jasno zašto je Nemanja Matić ambasador jedne ovakve priče. Neposrednost i jednostavnost ovog iznimno simpatičnog dečka odmah na prvu otkriva o kakvoj je osobi riječ. Rekao bih da je pravi medij putem kojeg se na neopisivo prirodan način može poslati poruka tisućama klinaca koji su i ove godine sudjelovali u ovom jedinstvenom projektu. Poruke o nekim drugim vrijednostima koje se u društvima na ovim prostorima tako lako gube možda su potrebnije nego ikada?

– Naravno. Svi znamo što se na ovim prostorima događalo. Iako ta vremena ne pamtim jer sam bio beba. Ali pokušajmo zajedno pripremiti bolju budućnost za našu djecu. A baš to je ono što Sportske igre mladih rade i zbog toga su iznimno važne – počeo je Matić.

Skromno podrijetlo i trnovit put

Njegov put afirmacije bio je posebice težak…

– Svaki put je težak. Želite li biti uspješni, profesionalni, to je normalno u svakom poslu. No, toj djeci bih kazao da nije važno hoće li biti uspješni profesionalni sportaši. Najvažnije je da se u razvojnoj fazi bave sportom, budu zdravi ljudi koji se znaju ponašati u pobjedi i porazu. Moraju znati poštovati sebe, kao i protivnika. Takve će im vrijednosti pomoći kada odrastu, bez obzira na to kojim će se poslom baviti. Mali je postotak onih koji su predodređeni za sportske karijere. Puno je tu faktora. Zapravo, to nije ni važno. Djeca koja su u sportu i rastu u takvim uvjetima družeći se s vršnjacima, promijenit će svoju svijest. Jer, postoje ljudi koji nemaju priliku učiti iz sličnih priča. Zato su djeca u ovom projektu Igara posebice privilegirana. Vidim njihovu radost, a to će tek cijeniti na pravi način kada odrastu.

Iskreno se dječački nasmijao kada sam mu spomenuo Vrelo kraj Uba, malo selo iz kojeg je Matić počeo graditi svoju nogometnu priču. Skromno podrijetlo i trnovit put do svjetala svjetske pozornice zaista zvuči kao predložak za neku poučnu priču generacijama koje trebaju pravu inspiraciju.

– Kao što ste rekli, nije bilo lako. Ja sam, vjerojatno kao i vi, odrastao u sličnim uvjetima. Svako ljeto, svaki dan odrastali smo uz sport. Ako se to ljeto igralo prvenstvo u odbojci, igrali smo odbojku. Ili bilo koji drugi sport. Kao dijete sam znao napamet svakog reprezentativca u košarci, odbojci, rukometu… I svaki sam sport volio. Teško je doći do Manchester Uniteda ili Chelseaja. No, imao sam sjajno djetinjstvo provedeno na terenima, bezbrižno, bez pametnih telefona. Djetinjstvo ljepše nego što sada imaju moja djeca.

Sjetio se detalja kako je do prve autobusne stanice, na putu za trening, morao stopirati na cesti. Trajalo bi to satima…

– I takve vas stvari nauče nečemu. Brusi vam karakter kada vam netko stane, a vi morate procijeniti smijete li uopće ući u taj automobil. Vani je mrak, a vama se ne svidi vozač, morate mu slagati da ne idete u tom pravcu. Onda čekate nekog drugog. Sve je to bio dio mog sazrijevanja. Mi smo dosta rano odrasli i postali ljudi, takav nas je život tjerao da puno brže postanemo samostalni.

A današnja djeca nemaju privilegij učenja i brušenja vještina na takav način?

Scena.ba