Nakon što je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović upozorio na činjenicu da se hrvatski narod u BiH sustavno majorizira, unatoč tome što se radi o konstitutivnom narodu koji je, među ostalima, stvorio Bosnu i Hercegovinu, oni kojima se ovo stanje ne sviđa reagirali su žestokim i sramnim uvredama.
Od bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferović, bošnjačke SDA, pojedinih „društveno-političkih radnika“ do dežurnih kritičara svega što ima u svom predznaku slovo H.
Tolika je količina mržnje u komentarima, otvorene prijetnji i uvrede na račun hrvatskog predsjednika, nisu se čule još od 2014. godine kada je Milanović boravio u Mostaru u svojstvu premijera Republike Hrvatske.
Tadašnji Milanovićev dolazak u Mostar, nakon insceniranih i organiziranih paljevina u Mostaru, naišao je na osudu bošnjačke političke vrhuške i po treći puta uzurpatora hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH Željka Komšića. No, nije to tada kao ni danas bila usamljena reakcija predstavnika bošnjačkih stranaka i „uglednika“ na dolazak Milanovića, čiju su nazočnost Hrvati iz BiH ocijenili državničkom i hrabrom odlukom i znakom ohrabrenja, ne samo za njih nego i za cijelu BiH.
Primitivnu poruku hrvatskome premijeru uputila je redateljica Jasmila Žbanić, glasna pobornica prosvjeda i prosvjednika koja je otvoreno stala iza njihovih djela nasilja te je čak pokušala zataškati spaljivanje Arhiva BiH.
“Dayton je takav kakav je i ne vidim uopće načina da ga se promijeni bez nasilja. Ne mislim na rat. Mislim naprosto na mentalno i svako drugo nasilje koje u BiH, to svatko zna, nikad nije prolazilo. I uvijek je izazivalo još veće nasilje. Vi ne možete bosanski sustav, bosanskohercegovački okvir promijeniti bez volje konstitutivnih naroda. Imate Hrvate – da, Hrvati postoje, kao i Bošnjaci, postoje, ne možemo se praviti da ne postoje – koji su nezadovoljni u toj državi. Je li to neka tajna? Jesam li ja nacionalist ili šovinist ako to kažem?
To je sad problem onih koji se sa mnom ne slažu što će to meni jako teško reći, mada će mi to reći, već i govore. Neka se ne zanose da će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donošene bez suglasja triju konstitutivnih naroda, i to nije nikakav srednji vijek, i bez toga nema građanske države. Dakle, još jednom govorim, građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem – kazao je predsjednik Milanović.
AUTOR: RI/marko-alilovic.com
