– Znam da se u ovakvim situacijama uvijek o svima govori samo ono dobro, ali doslovno ne postoji jedna loša stvar koja se može reći o
Akiju – počinje razgovor s nama
Tomaž, susjed iz Novog Mesta u kojemu je ovaj pjevač Parnog valjka živio posljednjih nekoliko godina. Vijest o njegovoj smrti iznenadila je susjede. Neki od njih nisu ga bliže poznavali pa se njihove riječi zaustavljaju na tome da je bio osoba koju je uvijek bilo lijepo sresti i pozdraviti, dok ga oni s kojima se redovito družio opisuju kao divnu, druželjubivu osobu.
Tomaž je jedan od onih koji su, kako nam više puta naglašava, imali čast upoznati ga i s njim provoditi dane u ugodnom druženju uz piće u Caffe baru Viva razgovarajući o glazbi, životu i svakodnevnim situacijama, ali i Akijevim dogodovštinama s koncerata i turneja.
– Točno se sjećam dana kada sam ga upoznao. Mislio sam da neće ni doći do nas, što bih ja uopće mogao razgovarati s takvom glazbenom zvijezdom? Na kraju je ispalo da smo se jako zbližili i ne mogu vjerovati da ga više neću vidjeti – govori nam Tomaž dok sjedi na mjestu na kojem su on, Aki i susjed
Robi redovno sjedili. Vjerojatno će tek s vremenom, kažu nam s osjetnom tugom u glasu, zapravo postati jasno da druženje u Vivi više neće biti isto.
– Stvarno je bio ljudina! Jednostavan čovjek, skroman i uvijek spreman pomoći. Nikad neću zaboraviti kada sam mu govorio o tome kako ne mogu otići do sestre u Varaždin, koja tamo živi već 40 godina, pa je on bio spreman uskočiti na bilo koji način samo da uspijem. Odmah me pitao treba li mi novac i ponudio da mi posudi, iako nije u tome bila stvar – prisjeća se Tomaž dok gleda u daljinu i pijucka pivo. Macchiato i malo pivo. Upravo je to, kaže nam Robi, njihov prijatelj uvijek birao. U posljednje se vrijeme posebno pazio i odlazio na liječničke kontrole, a sve kako bi bio u naponu snage za dugoočekivani koncert Parnog valjka u zagrebačkoj Areni na proljeće.
– Zezali smo se kako će nam svima morati nabaviti karte za taj koncert da dođemo u Zagreb. Zatvorili bismo i kafić samo da konobarica može doći s nama – govori nam Tomaž.
Dok razgovaramo s njima, na radiju kreće niz pjesama upravo Parnog valjka pa se Robi okreće prema radiju. Na licu kojim dominiraju tužne, umorne oči ipak se pojavio lagani smiješak.
– Evo ga, to on pjeva. Još kad sam prije 30-ak godina bio u vojsci slušao sam njegove pjesme i naravno da sam znao tko je Aki Rahimovski, ali tko je mogao uopće slutiti da će se život tako posložiti da ga upoznam i s njim se družim – govori Robi i otkriva kako je prošli tjedan, nakon nastupa slovenske glazbene grupe, Aki i zapjevao s njima.
– To je bio prvi put da je pristao zapjevati ovdje jer inače to baš i nije želio. Donijela sam gitaru i bilo je zaista odlično – dodaje konobarica.
– Ma, još u petak je bio zaista dobro raspoložen, tko je uopće mogao pretpostaviti da tako nešto slijedi? Tako mi je žao
Barbare i
Antonije, ne mogu niti zamisliti koliko im je teško – drhtavim glasom nam govori. Tomaž i Robi više su nam puta naglasili koliko je Aki volio partnericu Barbaru i njihovu kćer Antoniju.
– Često bi i ovdje dolazio s njima, uvijek nasmiješen i sretan. Takvog ću ga i pamtiti. Veselog, druželjubivog i zabavnog prijatelja koji je uvijek bio spreman porazgovarati sa svakim. Nikada se nije držao svisoka, svakoga bi pozvao za svoj stol i platio mu piće – otkriva nam Robi dok Tomaž tužno sjedi pokraj njega na šanku kimajući glavom.
– Da, upravo je takav bio Aki – dodao je kratko.
– Znali smo se kratko, ali dovoljno da znam da će mi jako nedostajati piše
jutarnji.hr
marko-alilovic.com
