Nadbiskup i koadjutor Vrhbosanski Tomo Vukšić danas je u Travniku predvodio svečano misno slavlje povodom blagdana svetog Ive, zaštitnika župe Travnik.
Uz nadbiskupa Vukšića svetoj misi nazočio je veliki broj svečenika iz Lašvanske doline. U svojoj nadahnutoj propovijedi Vukšić se osvrnuo na život Ivana Krstitelja, koji nas je svojim primjerom naučio kako u životu biti i naučiti biti drugi i drukčiji.
Ivan je primjer propovjednika koji je herojski iskren i hrabar, a pri tomu ga je uvijek vodilo vrhovno dobro: spasenje ljudi. I mi se moramo brinuti za spasenje drugih. Čak i opomenom, ako drukčije ne ide.
Ivan je ponizan i samozatajan propovjednik Mesije: „Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama“. I mi danas moramo shvatiti da u Misi među nas dolazi Onaj koga je Ivan navijestio, komu nismo dostojni obuće odriješiti, to jest komu nismo dostojni biti ni robovi.
Ivan je kazao: „On mora rasti, a ja se umanjivati.“ Odnosi se to prije svega na ulogu u pvijesti spasenja koju je imao Ivan u usporedbi s ulogom Isusa Krista. Ali, treba primijetiti kako se simbolično blagdan Ivana Krstitelja s današnjim datumom smjestio u razdoblje kad se dan počinje smanjivati, dok je Isusov rođendan smješten u vrijeme kad dan počinje rasti.
Ivan je primjer propovjednika koji voli Boga, koji voli ljude. Međutim, Ivan je primjer gotovo izumrle vrste propovjednika koji hvale dobro i prozivaju zlo, i njihove nositelje imenom i prezimenom.
Nije se bojao ni kralja Heroda koji je bio uzeo Herodijadu, ženu svoga brata Filipa…. Znamo da mu je zbog toga odsječena glava i donesena na pladnju Herodijadi koja je to tražila nakon što je njezina kćer Saloma svojim plesom zadivila Heroda…..
Sveti Ambrozije. „Tako je Prorok platio plesačicu“.
Crkva je uvijek imala sličnih Ivanu Krstitelju…. Sv. Ivan Zlatousti….
Sveci. Škola svetosti, primjeri za nasljedovanje, svima nama je nadahnuće kako bi prisutnost Boga u ovome svijetu mogla rasti. Ivan: „On mora rasti, a ja se umanjivati“ (Iv 3,30)
Ljudska veličina sastoji se u osjećaju malenosti pred Bogom: jedinim, velikim.
Problem ovoga svijeta sastoji se ponajprije u tome što je pun lažnih „bogova“; nas sistnih, čangrizavih, zaljubljenih samo u svoje…..
Svaki kršćanin trebao bi biti „pismo Božje“ uopćeno drugim ljudima.
A svi bez obzira na službe koje obavljamo, moramo raditi ono što nam je Providnost Božja namijenila, i na mjestu na kojem jesmo. Mi se spašavamo tu gdje jesmo, u svojim selima na svojim radnim mjestima, u svojim obiteljima, u Travniku.
Tu nam je biti „pismo Božje“ i sluge Bogu i ljudima. Tu nam je vršiti zadaću.
