Piše Miroslav Landeka
Fra Grgo Martić rođen je u mjestu Rastovača u općini Posušje na današnji dan, 24. siječnja 1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju. Godine 1834. odlazi u samostan u Kreševo, gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838., a školovanje od 1844. godine nastavlja izvan Bosne: u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine. Od 1879. godine pa sve do smrti, 30. kolovoza 1905. godine, živio je uglavnom u franjevačkom samostanu u Kreševu.
“Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske”
Martići su jedno od najstarijih plemena u posuškom kraju. Prema nekim izvorima, ondje su naseljeni više od 300 godina, dok drugi izvori kažu da su tu i više od 500 godina. I gradsko groblje u Posušju vezano je uz njihov “Martića križ”, uz koji se veže i legenda. Prema njoj je u rodu Martića živjelo dvanaestero braće; jedan od njih je u mladosti umro te je pokopan ispod tog križa. Braća su mu u znak spomena postavila taj križ izrađen od kamena koji je dovučen s 12 volova s planine Zavelim.
Dalje se kaže kako je neki turski moćnik, putujući iz Mostara u Duvno, vidio taj križ i stao kako bi ga srušio. Ljutito je uzeo buzdovan i poviknuo: “Tko te tu posadi…” te udario po križu. Od udarca su se odronili komadići križa i zabili Turčinu u oči. U bolovima je prestao udarati po križu i rekao: “Od sada te nitko ne smije dirati!”. Tako križ i danas stoji, a na njemu je vidljivo oštećenje od udarca koje ide u prilog istinitosti legende.
Fra Grgo je rođen u obitelji Grge Martića i Jele Kukulj iz Imotskih Vinjana. U obitelji je bilo šestero djece, a fra Grgino krsno ime je Mate. Mali Mate rano je ostao bez oca, a o njemu, braći i sestrama brinuo se stric Rade. Otac se zavjetovao da će Matu dati u samostan kako bi postao fratar, a kako je rano preminuo, njegovu je nakanu izvršio brat Rade. Godine 1834. Rade je malog Matu odveo u samostan u Kreševo jer su fratri toga samostana tada posluživali vjernike u Hercegovini.
Fra Grgo nakon odlaska nije često posjećivao rodni kraj, tek dva do tri puta godišnje. Svoj život i rad posvetio je Bogu i Bosni, što je možda i razlog zašto njegovo djelo nije toliko prepoznatljivo u Posušju koliko su prepoznatljiva djela druge njegove braće franjevaca. No, pred sam kraj života došao je u Posušje kako bi se zauvijek oprostio sa svojim krajem. Danas se Posušani diče fra Grgom i njegovim radom, a osobito njegovom pomoći Bosni o kojoj on pjeva: „Teško domu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske!“
Političko djelovanje fra Grge Martića
Političke prilike u Bosni u doba fra Grge Martića bile su vrlo burne i uvelike su utjecale na njegovo djelo. Rođen je i veći dio života proživio je pod turskom vlašću (od 1822. do 1878. godine), a drugi dio pod austrougarskom vlašću (od 1878. do 1905. godine). Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u doba smjene turske i nastupa austrougarske vlasti.
Težak položaj kršćanskog pučanstva u BiH tijekom posljednjeg desetljeća turske vlasti uzrokovao je više buna i pobuna. Katoličko stanovništvo i franjevci uglavnom su s odobravanjem prihvatili dolazak Austro-Ugarske u BiH 1878. godine. Fra Grgo Martić bio je iznimno snalažljiv i dovitljiv te je zahvaljujući tim sposobnostima ostvario prilično dobre i snažne veze na visokim položajima. Bio je u dobrim odnosima s najvišim predstavnicima tadašnjih vlasti, primjerice s Omer-pašom Latasom. Te je veze koristio za zaštitu Katoličke Crkve i franjevačkog reda, ali i pojedinaca, bez obzira na njihovu vjeroispovijest.
Iako nije bio na vlasti, bio je uz vlast pa je morao zauzimati stavove i o nacionalnim i o političkim pitanjima. U mladosti je bio žestok ilirac te je zastupao široko narodno jedinstvo, onako kako su ga ilirci shvaćali. Pisao je jednako u hrvatskim i srpskim listovima. Kada je zašao u zrelije godine, oko 1866., njegov se stav mijenja te se okreće prema hrvatskom državnom pravu, ali nimalo ne napušta stav dobrosusjedstva prema pravoslavcima i muslimanima. Ono čemu se pak protivio bila je srpska propaganda i svojatanje Bosne.
Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, kojoj je zadatak bio zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH. U razdoblju turske vladavine zanosio se ujedinjenjem Hrvata i Srba u zajedničku državu jer je u tome vidio jedini način za oslobođenje od turske vlasti. Nije pravio razliku među vjerama i narodima. No, u vrijeme ustanka u BiH, a kasnije i dolaskom Austro-Ugarske, drugačije se postavlja prema tom problemu. Dolaskom Austrije njegov se politički rad smanjuje te do kraja života uglavnom živi povučeno u kreševskom samostanu.
Obrazovni i kulturni rad
Pored političkog rada, važno je i njegovo kulturno djelovanje, osobito na području obrazovanja. Tim se poslom bavio dugi niz godina; predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, bavio se pitanjem školstva i pisao udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća i u tom je poslu bio nenadmašan. Godine 1871. Martić je objavio Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni, u vrijeme kada je bilo teško nabavljati školske knjige izvana. Godine 1858. pripremio je i Diksioner tursko-srpsko-hrvatski, ali on nije objavljen jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a kada je materijal poslan u Beograd, zametnuo mu se svaki trag.
Fra Grgo se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina pod utjecajem romantizma koji je zahvatio književni svijet toga vremena. Zajedno s Ivanom Franom Jukićem 1858. godine prikuplja narodne pjesme i izdaje zbirku u Osijeku pod naslovom Narodne pjesme bosanske i hercegovačke.
Književni rad fra Grge Martića
Književnim se radom Martić bavio punih šezdeset godina. Ispjevao je preko sto tisuća stihova, što ga čini najplodnijim književnikom u BiH u 19. stoljeću. Napisao je samo nekoliko proznih djela. Dok je studirao filozofiju u Zagrebu, ušao je u društvo vodećih iliraca, oduševio se njihovim idejama te i sam postao narodni preporoditelj. Svoje je pjesme potpisivao kao „Ljubomir Martić, ilir iz Hercegovine“, a objavljivao ih je i pod pseudonimima: Fr. Gr. M-ć, Ljubomir, M.G., fra Grgo, Radovan, Neznan Poznanović i drugima u raznim hrvatskim časopisima.
U zadnjem dijelu života u Kreševu, fra Grgo Martić stekao je veliki broj prijatelja koji nisu dopustili da njegovo djelo bude zaboravljeno. Iako nije bio junak ni borac poput Jukića, bio je dio naroda, s njime je živio i pomagao mu koliko je mogao. Zato je njegov život postao legendom još za njegova života. Ostao je značajna figura i predstavnik jednog nemirnog i nesigurnog vremena u kojem je igrao važnu ulogu. Živio je za dobro naroda i umro s utjehom da je za njega ipak nešto učinio.
Scena.ba