Da puno ne pametujemo, malog čovjeka u Srednjoj Bosni i u BiH ništa se ne pita, osim kad su izbori kada im je potreban njihov glas, da isti ostanu u svojim foteljama. Tako je to na obe strane, pa će iseljavanje Hrvata središnje Bosne i Bošnjaka teći jednakim tempom.
Demografska problematika već je odavno ključno nacionalno i sigurnosno pitanje Bosne i Hercegovine, no svijesti o tome nema ni danas. U hrvatskoj populaciji u BiH danas su gotovo svi demografski pokazatelji i trendovi negativni, ali to nikoga nije briga, jer naša Vlast brine o svojim ljudima svake dvije godine. Tada se sjete dijaspore,.povezivanja, traže glasove, koriste njihovu emociju prema rodnoj grudi.
Stoga je središnja Bosna danas jedno veliko groblje, groblje ideja, propalih nada i groblje jednog cijelog naroda. I sama Povijest po sebi je groblje naroda, država, nacija i ideja. Povijest je prepuna nestalih naroda, a pogotovo nestalih država za koju su mnogi dali svoj život. Za ovu tvrdnju potrebno je pogledati unatrag, na prošlo desetljeće kada su svoj dom napustile desetine tisuća Hrvata, ali i Bošnjaka, koji su zbog sebe, svoje djece i zbog političara i njihovih “ideja” otišli trbuhom za kruhom u druge zemlje Zapadne Europe.
Danas već svi znaju da nestajemo kao hrvatski narod u potpunosti. Iseljavamo, izumiremo i nestajemo kroz abortus. Hrvatski način života se naprosto gasi, a hrvatska kultura nestaje. Koncept je uvijek bio isti, prvo nastupa moralno i kulturno propadanje, a iza kojeg slijedi biološko propadanje.
Jedina iluzija opstojnosti su državne institucije. Koje ovakve kakve su, nagrižene korupcijom, premrežene klijentističkim dugovima, nisu ništa drugo doli predznak o propadajućem društvu i državi.
Političkim elitama Hrvata Središnje Bosne nije svrha i cilj djelovanja opstanak naroda i kulture. Nego očuvanje vlastitih privilegija, moći i bogatstva u društvu koje su skrojili po svome.
Tu nema mjesta za druge!
Zato ljudi odlaze. Odlaze zbog ponižavanja od takvih i njihovih poslužnika na lokalnim razinama. Odlaze zbog vlastitog moralnog integriteta. Hrvati su bića koja će trpjeti nestašicu i oskudicu, ali neće trpjeti ugnjetavanje i omalovažavanja drugih.
Ponižavanje i nepoštovanje otjeralo je najbolje. A s najboljima otišle su i najbolje ideje. Otišle su na mjesta na kojima ih cijene. Zašto igrati u trećoj ligi, kada mogu igrati Bundesligu, da se izrazim u stilu sportskog komentatora.
Mi već danas nemamo niti dovoljno ljudi niti znanja. Naprosto urušavamo se sami u sebe nesposobni za bilo kakvu promjenu.
Nekada su nezadovoljne mase morale ostati i boriti se, a danas. Danas to više ne moraju, niti hoće, jer nemaju za koga i zbog čega.
Danas je matematika sasvim jednostavna. Za deset godina Hrvata u BiH biti će manje od 200 000, a prosjecna starost te populacije biti će 50 godina.
A kako ćemo nestati?
Neće to biti ništa spektakularno niti golim okom vidljivo. Malo po malo ćemo se gasiti, iseljavati, dok će paralelno teći proces zamjene stanovništva. Pa će doći neki novi klinci. Koji neće govoriti kao mi, misliti kao mi, vjerovati kao mi, biti kao mi. Šumama, betonu, rijekama i moru će biti svejedno. Vjerojatno i našoj djeci. No grobovima naših predaka, neće. To morate zapamtiti.
Da se razumijemo, malog čovjeka se ni na jednoj strani ništa ne pita. Pa će iseljavanje iz Središnje Bosne jednakim tempom teći i kod Bošnjaka i kod Hrvata. Samo je razlika u tome što se kod Bošnjaka ima tko iseliti. Njih Bošnjaka, ima tko otići. Kod Hrvata nema, te zato vodite brigu o svom narodu, svojim doktorima, medicinskim radnicima, školovanom kadru, naučnicima, radnicima srednjeg staleža.
Zapamtite, ako nema nas, neće biti ni vas.
Autor: I.Dž.