U posljednjih nekoliko tjedana, Bosna i Hercegovina postala je poprište tihe, ali intenzivne diplomatsko-gospodarske ofanzive koja bi mogla trajno promijeniti ne samo energetsku, već i stratešku i sigurnosnu poziciju države. Projekt plinovoda “Južna interkonekcija”, koji je godinama bio talac unutarnjih političkih nadmudrivanja, preko noći je evoluirao iz lokalnog infrastrukturnog pitanja u američki strateški imperativ. Ipak, sve glasnije se postavlja pitanje: je li plinovod dug 180 kilometara zaista krajnji cilj Washingtona ili je on samo “ulazna karta” za mnogo širi investicijski i politički zahvat? Analiza trenutnih kretanja ukazuje na to da Južna interkonekcija, usprkos svojoj važnosti, predstavlja samo ulaznu kartu za američki kapital koji teži dugoročnom upravljanju vitalnim resursima države na razdoblje od najmanje tri desetljeća.
Energetska arhitektura: Južna interkonekcija kao temelj energetske dominacije
Bosna i Hercegovina se desetljećima nalazila u stanju potpune energetske ovisnosti o ruskom prirodnom plinu, koji je u zemlju ulazio isključivo preko jednog pravca. Ovakva struktura nije bila samo ekonomsko pitanje već i poluga geopolitičkog pritiska Moskve. Međutim, globalni pomak izazvan ratom u Ukrajini i kasniji potezi Europske unije za eliminaciju ruskih energenata stvorili su vakuum koji Sjedinjene Američke Države nastoje popuniti svojom strategijom “energetske dominacije”.
U ovakvim okolnostima Bosna i Hercegovina se suočila s rizikom potpunog kolapsa sustava grijanja i industrijske proizvodnje. U tom kontekstu, Južna interkonekcija, plinovod koji bi povezao BiH s hrvatskom mrežom i LNG terminalom na Krku, prestaje biti opcija i postaje egzistencijalni imperativ. Projekt predviđa izgradnju 169 kilometara plinovoda kroz BiH i dodatnih 74 kilometra kroz Hrvatsku, čime bi se omogućio pristup američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG).
Inicijativa američkog veleposlanstva u Sarajevu, pod vodstvom otpravnika poslova Johna Ginkela, bila je ključna u razbijanju višegodišnjeg političkog zastoja. Dok je HDZ BiH inzistirao na osnivanju nove javne tvrtke sa sjedištem u Mostaru, optužujući sarajevski BH-Gas za netransparentnost, američki posrednici su ponudili treće rješenje: upravljanje plinovodom privatne američke tvrtke. Ovakav model, koji bi uključivao 30-godišnju koncesiju, suštinski mijenja vlasničku paradigmu u BiH, izmještajući kontrolu nad strateškom infrastrukturom izravno pod okrilje američkog privatnog kapitala.
Vertikalna integracija: Širenje na plinske elektrane i elektroenergetski sektor
Američka ofanziva nije stala na samom cjevovodu. Prema pismu namjere koje je tvrtka AAFS Infrastructure and Energy LLC dostavila Vladi Federacije BiH, planovi uključuju izgradnju tri velike plinske elektrane. Ove elektrane bile bi locirane u Tuzli, na širem području Mostara i u središnjoj Bosni, čime bi se stvorila “vertikalna energetska petlja”.
Ovaj potez predstavlja duboki uvid u buduće potrebe regije. S obzirom na to da se Bosna i Hercegovina suočava s pritiscima Energetske zajednice za zatvaranje termoelektrana na ugljen, plinske elektrane se nameću kao “prijelazno gorivo” koje osigurava stabilnost mreže. Izgradnjom ovih postrojenja, američki investitori ne samo da bi kontrolirali uvoz plina preko Južne interkonekcije, već bi postali i ključni proizvođači električne energije u zemlji. Ovakva integracija osigurava stalnu potražnju za američkim LNG-om, čineći cijeli energetski ekosustav BiH ovisnim o američkoj tehnologiji i opskrbnim lancima.
Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH, javno je podržao ovaj plan, ističući da izgradnja triju elektrana predstavlja rješenje za dugoročnu energetsku i političku stabilnost. Geopolitička težina ovih investicija je očigledna. Tamo gdje Amerika ulaže stotine milijuna dolara u fiksnu infrastrukturu, tamo se njezina vanjska politika pretvara u aktivnu zaštitu tih investicija, što regiji pruža stabilnost koju lokalni akteri nisu uspjeli postići sami.
Zračne luke i rudnici
Pored energetike, američki interes se neočekivano, ali logično proširio i na prometnu infrastrukturu, konkretno na modernizaciju međunarodnih zračnih luka u Sarajevu i Mostaru. Pismo namjere tvrtke AAFS Infrastructure and Energy obuhvaća i ove objekte, sugerirajući da je cilj uspostava kontrole nad ključnim ulaznim točkama u zemlju.
Modernizacija mostarske zračne luke ima posebnu stratešku važnost. Zbog svoje blizine jadranskoj obali ona predstavlja neiskorišteni gospodarski resurs. Investicija u zračne luke može se promatrati i kao dio šireg plana za jačanje logističkih kapaciteta BiH, čime se zemlja dodatno učvršćuje u zapadnoj sigurnosnoj arhitekturi, dok se istovremeno otvara prostor za komercijalni profit američkih tvrtki.
Dok je fokus u Federaciji na plinu i infrastrukturi, u Republici Srpskoj (RS) se odvija drugačija vrsta američke ofanzive, fokusirana na kritične mineralne sirovine. Sastanci otpravnika poslova SAD-a Johna Ginkela s dužnosnicima Republike Srpske (Željka Cvijanović, Srđan Amidžić) otvaraju vrata za angažman američkih tvrtki u sektoru rudarstva i cestovnih projekata u RS-u. Ranije spominjanje litija i mineralnih resursa u BiH dodatno podgrijava tezu da je energetika samo početak šire eksploatacije i modernizacije resursa.
Planina Majevica, s epicentrom u općini Lopare, krije ogromne naslage litija, bora, magnezija i kalija. Procjene ukazuju na to da se ispod brda Majevice nalazi oko 1,5 milijuna tona litij-karbonata, što bi ovaj projekt moglo učiniti najvećom inicijativom za ekstrakciju litija u Europi. Taj interes izravno je povezan s izvršnim naredbama predsjednika Trumpa iz 2025. godine koje nalažu američkim agencijama osiguranje lanaca opskrbe kritičnim mineralima.
Akteri i mehanizmi: Tko stoji iza “američke ofanzive”?
Posebnu pozornost u ovom procesu privlači profil tvrtki i pojedinaca uključenih u pregovore. Uz etablirane gigante poput Bechtela, na scenu je stupila novonastala tvrtka AAFS Infrastructure and Energy LLC, registrirana u Wyomingu tek krajem 2025. godine, koja je privukla pozornost zbog svojih veza s krugom suradnika Donalda Trumpa. Njeni ključni ljudi su Jesse Binnall i Joe Flynn, brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna.
Njihov boravak u Sarajevu početkom godine, sastanci s ministrima i podrška američkog veleposlanstva ukazuju na novi model američke vanjske politike koji spaja privatne poslovne interese s državnim strateškim ciljevima. Iako pojedini ukazuju na nedostatak industrijskog iskustva tvrtke AAFS, njezina snaga leži u “političkom pristupu” koji omogućuje presijecanje birokratskih i političkih blokada.
Ulogu posrednika često igraju i treće strane, poput konglomerata “Circus”, signalizirajući kompleksnu mrežu interesa koja nadilazi uobičajene diplomatske kanale.
Zaključak: Južna interkonekcija gotovo sigurno nije krajnji domet američkog angažmana u BiH. Ona je početna točka šire operacije koja uključuje plinske elektrane, zračne luke, ceste, a potencijalno i eksploataciju mineralnih resursa. Riječ je o kombinaciji energetske sigurnosti, gospodarskog interesa i geopolitičkog pozicioniranja radi zatvaranja ruskog utjecaja na Balkanu.
Scena.ba