Ivan Kurevija iz Viteza: Voćnjak održavam uz stručnu pomoć brata i njegovih savjeta

Ivan Kurevija je 2008. godine odlučio da se intenzivnije bavi voćarstvom, te je u novom voćnjaku, u naselju Mali Mošunj kod Viteza, zasadio prvih 30 stabala voćki. Zasad je proširivao pomalo, tako da do ove godine na površini od 1,2 dunuma zemljišta ima 230 sadnica voća. Uglavnom su zastupljene različite sorte šljive. Najviše uzgaja Čačanku rodnu, Čačanku najbolju i nekoliko stabala sorte Stanley, zatim kruške Santa Marija, Junska ljepotica i Viljamovku. Od jabuka, kod Ivana su zastupljene Granny Smith, Jonagold, Idared i Zlatni delišes. Takođe ima i zasađenu jednu sortu trešnje – Mostarku. Pored voćnjaka, ovaj proizvođač svake godine zasije velike količine različitih žitarica i kukuruza.

Poluintenzivni način sadnje

“Voćke su sađene u razmaku od dva metra, te u redu između kojih je razmak dva metra. Nekoliko stabala jabuka formiralo je određenu vrstu žive ograde jer se krošnja širi lijevo – desno, a ne u pravcu naprijed – nazad. Ja sam ovaj način sadnje nazvao poluintenzivni jer se krošnja formira u dnu od otprilike dva metra, sa travnatom stazom od oko pola metra. Na većini drveća formirao sam takozvanu popravljenu pirmidu, osim na trešnjama. Orezivanje vršim u dva navrata, odnosno, ljetnu i zimsku rezidbu“, objašnjava Kurevija.

Kako kaže, smatra da je ovaj metod formiranja krošnje povoljniji za voćke i lakši za održavanje. Kao i u svim granama poljoprivrede i u voćarstvu je veoma važno slušati savjete stručnjaka, naročito kada je u pitanju prskanje.

Dio uroda proda, a dio preradi

“Zagovornik sam prskanja i ekonomske isplativosti rada, ali u prihvatljivim količinama i uz nadzor struke. Što se toga tiče, uz pomoć brata, koji je po struci diplomirani inženjer poljoprivrede i uz njegovo stručno savjetovanje, obavljam poslove u voćnjaku. Vršim zimsko prskanje i ujedno tretiranje cijele stabljike gdje pored baze bakra koristim i kreč, te eventualno odradim tretiranje po pojavi biljnih uši. Do sada sam najveći prinos imao 2017. godine, kada  sam sa 100 stabala šljive ubrao oko dvije tone šljive prve klase“, dodaje ovaj poljoprivredni proizvođač.

 

Na pitanje gdje plasira ubrano voće, kaže da dobar dio pokloni porodici i prijateljima, dio proda, a od ostatka pravi domaći pekmez, rakiju i sokove. “Što se tiče plasmana voća, svake godine je sve traženije domaće proizvedeno i nemam problema sa prodajom. Mada, imam veliki krug porodice i prijatelja pa dobar dio poklonim i njima, a volim i da imam domaće proizvode od voća, te domaću rakiju. Tako da mi i ne ostane baš puno za prodaju. Ukoliko  nastavim ovim tempom i proširim voćnjak, za par godina ću o tome razmišljati“, zaključuje Ivan.