Vrhunski sportaši odavno su prepoznati kao najbolji ambasadori Bosne i Hercegovine. Zbog svojih rezultata svugdje su rado viđeni i cijenjeni osim u vlastitoj domovini, koja se prema njima, u najmanju ruku, ponaša maćehinski. Sva obećanja ostaju samo puste riječi pa, osim priznanja, sportaši dobiju samo pohvale i tapšanja po ramenu, piše Dnevni avaz.
Zna to i judista Karlo Šimičić, višestruki prvak države, vlasnik nekoliko medalja s balkanskih prvenstava, te jedan od najboljih na svijetu u svojoj kategoriji, koji je prošle godine pobijedio aktualnog svjetskog prvaka.
Njegov trener Zenko Dominović ogorčen je odnosom kako lokalne tako i viših nivoa vlasti.
Za cijeli klub općina nam uplaćuje 42 KM mjesečno, a u klubu imamo pedesetak djece. Pa više vode popiju poslije treninga nego što dobijemo te pomoći. Potrošio sam tisuće svojih maraka, djeci nenaplaćujem članarinu, molim uokolo privatnike kako bismo otišli na takmičenja, odakle se redovno vraćamo s medaljama. Koliko to imamo sportaša za koje možemo reći da su među nekoliko najboljih u svijetu – pita se Dominović.
Od vlasti, kaže on, nema nikakve koristi.
Šimičić: Jedan od najboljih na svijetu u svojoj kategoriji
Šimičić: Jedan od najboljih na svijetu u svojoj kategoriji
Jednom nam je Kantonalno ministarstvo dalo nešto novca, kap u moru potrebnog. Sreća pa imamo jednog lokalnog gospodarstvenika, bivšeg judistu koji zbog ljubavi prema sportu održava ovaj klub u životu, dodaje Dominović.
Novotravnički karatist Munib Dedović, član KK „Mladost“ iz Viteza, osvojio je prošle godine brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu. Jedva je skupio novac kako bi otišao na takmičenje, a i sada, uoči Svjetskog prvenstva u Sočiju, financijska konstrukcija nije zatvorena.
Iako je do sada osvojio više od 100 medalja, svako takmičenje nosi novu borbu hoće li ili ne skupiti novac, žali se Munibov otac Džemal Dedović.
Uvijek neizvjesnost do posljednjeg dana. A mi bi se tada trebali fokusirati na pripreme, rasteretiti psihički. Druge zemlje na takmičenje dođu najmanje sedam dana prije, prilagođavaju se, treniraju. A kod nas se znalo dešavati da djeca iz autobusa idu na tatami, pa s takmičenja nazad u autobus i kući. Mi ni nekoliko dana pred put ne znamo hoćemo li uspjeti skupiti potrebna sredstva, iskreno nam govori Džemal Dedović.
Dodaje kako su mnogi jaki na riječima i javno znaju obećati pomoć. Ali…
Od 26 reprezentativaca na posljednjem prvenstvu jedini je moj sin osvojio medalju. Zvali su ga poslije na prijem u Predsjedništvo BiH, dobio je neku jednokratnu pomoć. To ne može biti ni za pet dana goriva za trening, kazao je Dedović.
Svjestan je svega i sam Munib, pa bez imalo pretjerivanja tvrdi da su rezultati naših sportaša puno bolji od vršnjaka iz europskih zemalja, s obzirom na uvjete u kojima treniraju.
Nije samo problem što tražimo sponzora pred svako takmičenje. Uvjeti u kojima treniramo nisu zadovoljavajući. Dešavalo se čak da treniramo u dvorani na minus 20 stupnjeva, gdje nam voda koju ponesemo za piti zaledi u flaši za vrijeme treninga, kaže Munib Dedović.
Za njihove probleme znaju samo treneri, kolege iz kluba, obitelj. Politika i vlasti o tome ne brinu. Njihovo je samo da se slikaju kad naši sportaši dođu s medaljama!
Zbog nedostatka novca pred jedno veliko europsko takmičenje, Šimičić je radio kao dostavljač u lokalnoj pizzeriji. Trener Dominović je zbog toga bio više nego uzrujan.
Trebamo se pripremati za jedno takvo veliko takmičenje, a on radi kao dostavljač pizza. Na kraju sam mu morao dati toliko koliko zaradi dostavljajući pizze da ima vremena za trening, dobro se spremi i uzme novu medalju, kaže Dominović.
Upravo zbog nedostatka prave podrške naši sportaši dobivaju pozive da nastupe pod drugom zastavom. Mnogi, u nedostatku izbora, a unatoč patriotizmu, odluče da na kraju prihvate poziv i zaigraju za drugu državu. No, Dedović nije među njima.
Za sada mi je najveća želja ostati u BiH i plasirati se na Olimpijske igre i, ako Bog da, osvojiti medalju, kaže on.
I Šimičićev trener Dominović kaže da su nekoliko puta imali poziv da nastupa za reprezentaciju Hrvatske.
Mogao je nastupati za Hrvatsku kad je htio, može i dan-danas, kazao je Dominović.