Velika drama odvijala se sinoć u DKC-u, kada je naoružani muškarac pokušao ući na događaj, no srećom sve se završilo bez većih posljedica.
On je zaustavljen na ulazu, a nakon što je čuo da je pozvana policija odlučio je pobjeći.
Na društvenim mrežama se oglasila jedna od osoba koje su svemu tome svjedočile, a njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
– Ovo se upravo dogodilo. Ne jučer, ne nekome drugom. Dogodilo se sada, dok još imam adrenalin u tijelu, dok mi ruke još nisu sasvim mirne. Ja sam mogla izgubiti život večeras. Netko od mojih prijatelja je mogao izgubiti život. Netko mlad je mogao izgubiti život samo zato što je izašao u subotu, pustio glazbu, plesao uz Rihannu i vjerovao da je to dovoljno sigurno mjesto da budeš samo — živ. U jednom trenutku sve je bilo obično. Smijeh, gužva, ritam, tijela koja se sudaraju bez straha. U sljedećem trenutku više ništa nije bilo obično. Nismo znali što se događa. Nismo znali je li netko povikao bez razloga ili postoji stvarna prijetnja. Nekoliko trenutaka nije postojala informacija. A u tih nekoliko trenutaka stane čitav život.
DKC u Sarajevu jedno je od najvažnijih kulturnih mjesta u gradu i rijedak prostor za sadržaje koje ne možete naći nigdje drugdje. Upravo zato je bolno reći: DKC nema adekvatne sigurnosne mjere. Ne zato što ljudi koji tamo rade ne žele, nego zato što često nemaju osnovne financijske uvjete da ih osiguraju. Nema stalnog osiguranja, jasnih procedura, niti sustava alarma i zaštite kakav bi jedan ovakav prostor morao imati. I to nije sramota DKC-a — to je sustavni propust. Javni događaji ne smiju se događati „na ho-ruk“. Ne smije se podrazumijevati da će sve biti u redu samo zato što je riječ o kulturi. Kultura nije sama po sebi zaštita od nasilja. Ako grad želi drugačiji sadržaj, mora mu dati alate da postoji. Ako želi prostore za mlade, za eksperiment, glazbu, ples i kritičko mišljenje, onda mora stati iza njih ne samo simbolično, nego konkretno — kroz proračune, infrastrukturu i sigurnosne standarde. Ovo se mora shvatiti kao točka nakon koje nema opravdanja. Ne treba netko umrijeti da bi se stvari mijenjale. Nije sreća to što nitko nije poginuo — ovo je posljednje upozorenje. Granica do koje su stvari smjele doći je ovdje. Ako je sada ne prepoznamo, sljedeći put možda nećemo imati priliku reagirati – napisala je.
Scena.ba