Fascinantno otkriće: Astronomi su prvi put uspjeli snimiti ‘nevidljivu’ crnu rupu, a evo čemu bi nas to moglo naučiti

Najnovije otkriće pružit će više informacija o umirućim zvijezdama i procesima koji ih s vremenom pretvaraju u neke od najdestruktivnijih pojava u poznatom svemiru
Astronomi su 2019. prvi put snimili crnu rupu zahvaljujući blistavom prstenu okolnog materijala, no ako oko sebe nemaju disk užarene tvari, prilično ih je teško otkriti. Zahvaljujući novom znanstvenom radu, koji doduše još čeka službenu recenziju, snimanje crnih rupa moguće je na drugi način. Crne rupe su ostaci velikih zvijezda te su izuzetno guste, a gravitacija im je toliko jaka da im ništa ne može pobjeći – čak ni svjetlost. Astronomi koji su proučavali crne rupe nastavljaju to raditi zato što novim saznanjima o njima više učimo o načinima na koje zvijezde umiru. Mjerenjem mase crnih rupa možemo otkriti više o posljednjim trenucima zvijezda – urušavanju njihovih jezgri i izbacivanju njihovih vanjskih slojeva, piše The Next Web.
Premda su crne rupe po definiciji nevidljive, moguće ih je prepoznati kad vrše interakciju s okolnim objektima. Do danas smo otkrili stotine malih crnih rupa zahvaljujući njihovoj interakciji s okolnim zvijezdama.
Trenutno postoje dva pristupa ovom otkriću. Kod ‘binarnih rendgenskih zvijezda‘ nailazimo na crnu rupu i zvijezdu koje se vrte oko zajedničke točke i izbacuju X-zrake. Gravitacijsko polje crne rupe može povlačiti materijal od zvijezde, ubrzati ga do isijavanja i tako znanstvenicima dati vidljiv dokaz njenog postojanja. Zagrijan materijal naime isijava intenzivnim svjetlom u valnoj duljini X-zraka (0,001 nm do 0,1 nm) te time crnu rupu čini vidljivom. Parove crnih rupa također se može prepoznati kad se krenu spajati, vrteći se jedna oko druge i stvarajući kratki bljesak gravitacijskih valova koji se šire prostor-vremenom.

Odmetnute crne rupe

U svemiru se nalazi velik broj crnih rupa koje su se ‘odmetnule’, tj. ne vrše interakciju s okolnom tvari, što otežava njihovo otkrivanje. Znanstvenicima je dosad bilo iznimno teško detektirati izolirane crne rupe, što znači da ne možemo saznati kako su nastale ni što se dogodilo s njima dok su bile zvijezde. Za otkrivanje ovakve nevidljive crne rupe znanstveni tim morao je kombinirati dvije vrste promatranja. Einsteinova teorija relativnosti predvidjela je da će masivni objekti savijati svjetlo dok ono putuje pored njih – savinut će ga na način sličan prolasku svjetla kroz leću. Ta se pojava zove gravitacijska leća te se može iskoristiti ako se objekt koji promatramo poravna s objektom u pozadini tako da savija okolno svjetlo. Ova metoda već se koristila za prepoznavanje svega od rojeva galaksija do planeta koji kruže oko udaljenih zvijezda.