„Tri godine sam mu davala srce na dlanu, a on mi je pokušao unakaziti lice. Danas, dok gledam svoje rane, ne boli me toliko posjekotina od noža, koliko saznanje da sam uz sebe imala zvijer koja je čekala trenutak da me ubije“ – ovako svoju potresnu priču započinje djevojka R. S. (23).
Djevojka iz Apatina, koja je tek čistom srećom i nevjerojatnom hrabrošću izvukla živu glavu iz krvavog pohoda koji se dogodio 23. siječnja na Voždovcu oko četiri sata ujutro, prenosi Telegraf.
Noć koja se pretvorila u klaonicu
Sve je, kaže, bilo u redu dok se nije začuo zvuk koji je pokrenuo lavinu bijesa. – Bila sam s njim, s O. H., čovjekom s kojim sam, uz prekide, provela posljednje tri godine. Vjerovala sam da ga poznajem. Ali, u četiri ujutro, zazvonio mi je telefon. Zvao me je prijatelj. Taj običan, ljudski poziv, u njemu je probudio nešto neljudsko. Počeo je vrištati, nazivati me najpogrdnijim imenima koja djevojka može čuti. Odjednom, u ruci mu je bljesnuo nož “skakavac” – drhtavim se glasom prisjeća R. S.
„Sjekao me gdje je stigao“
Ono što je uslijedilo podsjeća na scene iz filmova strave. Bez trunke oklijevanja, mladić, inače državljanin Afganistana, krenuo je oštricom izravno na njezino lice. – Osjetila sam oštar rez na obrazu. Krv je šiknula istog trenutka. U tom mraku, dok sam pokušavala shvatiti što se događa, on nije stajao. Uspjela sam ga nekako odgurnuti, suprotstaviti mu se, ali on me nastavio sjeći po bedrima. Svaki zamah nožem bio je praćen uvredom. Borila sam se za goli život, doslovno rukama i nogama, dok me adrenalin držao da ne padnem u nesvijest od boli i straha – istaknula je.
Bijeg u slobodu i potraga za nasilnikom
Inat i želja za životom bili su jači od straha. U općoj borbi i kaosu, R. S. je iskoristila trenutak njegove nepažnje. Polunaga i obliven u krvi, istrčala je na ulicu. – Nisam znala kamo trčim, samo sam željela biti što dalje od tog stana. Srećom, naišao je taksi. Uletjela sam u vozilo kao bez duše, ostavljajući tragove krvi na sjedalu. Taksist me odmah odvezao u Hitnu pomoć (Urgentni centar). Tamo su me previli i šivali, tamo me zatekla i policija. Ispričala sam im sve jer taj monstrum to ne smije više nikome učiniti – kaže ona.
Policija je odmah nakon njezine prijave raspisala potragu za O. H., ali on je i dalje u bijegu.
Apel žrtvama nasilja
Na kraju svoje bolne ispovijesti, R. S. je željela uputiti javni apel svim ženama koje se nalaze u sličnim situacijama ili trpe bilo koji oblik torture: – Molim vas, ne bojte se! Nemojte misliti da će se on promijeniti ili da će biti bolje. Ja sam šutjela i mislila da ga poznajem, a zamalo sam završila u lijesu. Ne dopustite da vas strah paralizira. Nasilnici su kukavice koji su jaki samo dok misle da ćete šutjeti. Prijavite ga odmah, prijavite prvi šamar, prvu uvredu, prvu prijetnju. Ne čekajte sutra, jer za neke djevojke to sutra nikada ne dođe. Budite hrabre, spasite si život na vrijeme – ja sam svoju slobodu platila ožiljcima koje ću nositi cijeli život, ali sam barem živa! – prenosi Srpskainfo.
Scena.ba