Reakcije na odlazak Dodika i Čovića kod Vučića u Beograd još su jednom potvrdile da se ispred bošnjačkih i tzv. građanskih stranaka ne treba praviti nikakva razlika.
Piše: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis
Svi oni sebe predstavljaju “braniocima Bosne” od nekog novog Karađorđeva (koje se nije ni dogodilo), svođenja BiH na malu filđan državicu i nove agresije Uzepeovaca i Genocidaša na tisućljetnu državnost Bosne.
Nervozna reakcija Sabine Ćudić i šovinistički ispad Denisa Bećirovića pokazuju svu bezidejnost bošnjakograđanštine i njihovu
opsesiju Kantonom Sarajevo.
Što pak reći o Bakiru Izetbegoviću. “Prvi u Bošnjaka” zarobljen je u kantonalnim talovima, Čampara ga je otkantao, a “poltron njegove porodice” Fikret Prevljak predmet je općeg podsmjeha. U takvom sukusu stiješnjenosti sa svih strana nije mu ostalo ništa nego govoriti o uroti protiv Bošnjaka, agresivnoj UZP i genocidnoj politici do propagiranja mokrog sna o svođenju ovlasti federalnog Doma naroda na ovlasti Vijeća naroda RS.
Spomenuti bošnjački dužnosnici, uoči sezone gušenja u sarajevskom smogu, konačno bi trebali spoznati da BiH nije od Sebilja na Baščaršiji do skretanja za Ilidžu. BiH, draga gospodo, nije samo Sarajevo; BiH je i Mostar i Banja Luka i Tuzla i Široki Brijeg i Bijeljina. Baš to su Dodik i Čović ovih dana pokazali u Beogradu./HMS/
