“Arsen Dedić, rođen na današnji dan 1938. godine, utemeljitelj hrvatske šansone, u najvećoj se mjeri bavio komponiranjem, sviranjem, dirigiranjem, književnošću i prevođenjem. U Zagrebu je upisao Pravni fakultet, koji je napustio 1959., a u istom gradu upisao je Muzičku akademiju, na kojoj je diplomirao 1964. godine. Gotovo cijelog života pisao je pjesme, a sredinom 1960-ih započeo je kantautorsku karijeru”, stoji u objavi SNV-a.
U jednom od intervjua, Dedić je govorio o svom obiteljskom naslijeđu koje se, kako je rekao, nije vodilo ideologijama, već egzistencijalnim okolnostima: “Gledajte, mene je rodila čista, što bi se reklo, Hrvatica – katolkinja, Veronika Mišković, a ćaća mi je bio ortodoks – dakle pravoslavac. Morate znati da je u Šibeniku i oko njega živjelo puno, mi to kažemo, morlačkog življa. U tom vremenu ljudi su prihvaćali religije onako kako je tko pružao mogućnost održanja, životnog spasa, stjecanja nekog malog posjeda. U to neko vrijeme, recimo, pravoslavna crkva je davala najviše takvih posjeda. Tako su preci mog oca uzeli pravoslavlje.”
‘Bio je domoljub’
Unatoč univerzalnoj poruci koju je nosila njegova glazba, Dedić se tijekom života suočavao s prozivkama zbog svog podrijetla. “Ma jesam… Našlo se tih koji su me prozivali. Uvijek ih se nađe. Zapravo, ja sam imao problema još od početka svoga pisanja…”, rekao je. Nakon njegove smrti, pitanje “čiji je Arsen” ponovno se otvorilo. Profesor dr. Zdravko Tomac tom je prilikom istaknuo njegovu važnu ulogu u Domovinskom ratu: “Arsen Dedić je veliki umjetnik, pjesnik, čovjek koji je obilježio hrvatsku kulturu pa i svoju epohu. Kao Srbin, on je bio i domoljub, i za vrijeme Domovinskog rata pjesmama i sudjelovanjem pokazao da i Srbi mogu voljeti svoju Hrvatsku kao svoju domovinu, a da ne budu manje Srbi.” Tomac je dodao i osobnu notu: “U teškim vremenima, on i Gabi Novak bili su na neki način moralna podrška svima nama koji smo bili u Vladi i politici. I baš njegova podrška, kao Srbina, bila je vrlo značajna. Ovo je veliki gubitak u svakom slučaju – sve najbolje o njemu.”
Mediji su ranije pisali i o pokušaju da se Dedića svrstava među srpske književnike, što je, prema navodima, odlučno odbio. “Pa kako ću ja biti srpski pjesnik ili književnik, kad sam rođen u Hrvatskoj, u Šibeniku!?” – prenosi Slobodna Dalmacija, uz napomenu da su ga njegovi bližnji u takvim situacijama doživljavali znatno oštrijim. To potvrđuje i priča iz Domovinskog rata, kada je, nakon granatiranja Šibenika u kojem je poginulo troje ljudi, Arsen navodno nazvao beogradskog književnika Momu Kapora i rekao mu: “Ako, Momo, slučajno osjetiš da si ubijen – to sam te ja mučki upucao s leđa!”
Scena.ba