Analiza 100 dana rata: Putin ovo nije želio

VRATIMO li sat na 23. veljače, dan prije nego što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, mogli bismo doći u iskušenje pretpostaviti da su ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom odbrojani dani na vlasti. Ruska vojska nadmašuje ukrajinsku otprilike deset puta. Moskva je u kopnenim snagama imala dvostruku prednost nad Kijevom, a osim što je nuklearna sila, imala je i deset puta više zrakoplova i pet puta više oklopnih borbenih vozila, piše CNN u analizi prvih 100 dana rata. Vidno ljutit ruski predsjednik Vladimir Putin pojavio se na televiziji samo nekoliko dana prije, iznoseći rasplinuti povijesni monolog kojim je jasno dao do znanja da ne očekuje ništa manje od promjene režima u Kijevu.

Putin očekivao da će Zelenskij pobjeći iz Kijeva, ali…

Činilo se da je ruski lider očekivao da će Zelenskij pobjeći iz svog glavnog grada, baš kao što je prije nekoliko mjeseci učinio predsjednik Afganistana kojeg podržava SAD, te da će se bijes Zapada smiriti, doduše s privremenim problemima zbog novih sankcija. Sto dana kasnije, kakvi god Putinovi planovi za pobjedničku paradu u Kijevu bili, odgođeni su na neodređeno vrijeme. Ukrajinski moral nije pao. Ukrajinske postrojbe, opremljene modernim protutenkovskim oružjem koje su isporučili SAD i saveznici, devastirale su ruske oklopne kolone. Ukrajinske rakete potopile su raketnu krstaricu Moskvu, ponos ruske Crnomorske flote, a ukrajinski zrakoplovi ostali su aktivni suprotno očekivanjima.

Nakon prvih mjesec dana krenulo rusko povlačenje

Krajem ožujka ruska vojska počela je povlačiti svoje poražene vojnike iz okolice ukrajinskog glavnog grada, tvrdeći da se fokus preusmjerio na zauzimanje istočnog područja Donbasa. Tri mjeseca nakon početka invazije čini se da Rusija više nema cilj voditi kratak, pobjednički rat u Ukrajini niti se čini da ga može ostvariti. Znači li to da Rusija gubi? Primamljivo je napraviti pregled situacije nekog konkretnog dana i izvući opsežne zaključke. Ukrajinci su uspjeli ubijati ruske generale zapanjujućom brzinom, Moskva je bila prisiljena reorganizirati svoje vojno zapovjedništvo nakon početnog nereda, a ruske žrtve, koliko god službene brojke bile nepoznate, šokantno su visoke.

Rusi se puno bolje drže na istoku

Međutim, Rusija sada kontrolira polumjesec ukrajinskog teritorija koji se proteže od drugog ukrajinskog grada Harkiva, nastavlja se kroz gradove Donjeck i Luhansk koje drže separatisti i seže na zapad do Hersona, tvoreći kopneni most koji povezuje poluotok Krim (nasilno pripojen Rusiji u 2014. godine) s regijom Donbas. Glavni smjer ruskih napora sada je u regiji Donbas, gdje su se stvari pretvorile u žestoki rat iscrpljivanja. Posljednje borbe usredotočene su oko Severodonjecka, industrijskog grada u kojem ukrajinske snage drže posljednji dio istočne regije Luhansk. Ukrajinske postrojbe prepustile su veći dio Severodonjecka Rusima. Pad grada bit će simboličan gubitak, ali vojni analitičari kažu da će tamošnje ukrajinske snage poštedjeti dugotrajne opsade i vjerojatnog neuspjeha. “Kijev je mogao angažirati više rezervi i resursa za obranu Severodonjecka, a naišao je na kritike zbog toga što to nije učinio”, napisao je američki Institut za proučavanje rata u nedavnoj analizi te nastavio: “I odluka da se izbjegne izdvajanje više resursa za spašavanje Severodonjecka i odluka o povlačenju iz njega bile su strateški razumne, koliko god bile bolne. Ukrajina mora čuvati svoje ograničene resurse i usredotočiti se na ponovno osvajanje kritičnog teritorija, a ne na obranu teritorija čija kontrola neće odrediti ishod rata.”

Sljedeća ključna bitka vodit će se za Slavjansk

Usred ofenzive na Severodonjeck glasnogovornik ukrajinskog ministarstva obrane Oleksandr Motuzjanik rekao je da ruske snage sada pokušavaju okružiti ukrajinske postrojbe u regijama Donjecka i Luhanska i pregrupiraju se kako bi pokrenule ofenzivu u smjeru Slavjanska, strateškog grada oko kojeg bi se mogla voditi sljedeća ključna bitka. Borbe na istoku Ukrajine vode se na mnogo otvorenijem terenu od gušće naseljenog urbanog okruženja oko Kijeva. To objašnjava hitnost kojom su Ukrajinci od SAD-a i saveznika zatražili teže naoružanje, posebice topničke sustave koji mogu pogađati ciljeve na većim udaljenostima. Američki predsjednik Joe Biden najavio je u srijedu da će SAD poslati naprednije raketne sustave, uključujući topničke raketne sustave visoke pokretljivosti sa streljivom koje može lansirati rakete na ciljeve udaljene oko 80 kilometara. To je daleko veći domet nego što ga imaju bilo koja druga oružja kojima je Ukrajina dosad raspolagala.

Pažnja svijeta se pomalo povlači s Ukrajine. To bi moglo biti ono na što računa Putin

To je dobrodošla vijest za Kijev, ali ruska ofenziva na istoku jača dok se pozornost međunarodnih medija pomalo povlači s Ukrajine. A to je možda ono na što Putin računa, imajući na umu da će visoki troškovi energije i rastuće potrošačke cijene, oboje pogoršano ratom u Ukrajini, vjerojatno zaokupiti javno mnijenje (i dovesti do poželjnih ishoda na izborima) u SAD-u i drugdje. Putin također može računati na kratkotrajnu diplomatsku pozornost. Ruski čelnik je udvostručio svoju potporu sirijskom predsjedniku Bašaru Al-Asadu 2015. godine, nakon što je Damask doživio niz poraza. Taj rat sada ulazi u svoju 12. godinu, a nastavio se čak i kad se svjetska pažnja usmjerila na Ukrajinu. U tom pogledu Zelenskij je bio jedna od najvećih prednosti Ukrajine u informacijskom ratu. Imao je niz virtualnih nastupa pred parlamentima diljem svijeta, podsjećajući svjetske čelnike, koji bi možda i bili skloni umiriti Putina pritišćući Ukrajinu da ustupi teritorij, da samo ukrajinski narod mora odlučivati o ishodima.

Putin i Zelenskij – dvije suprotnosti

U susretima s ranjenim ukrajinskim vojnicima i civilima ukrajinski čelnik snima selfije i projicira topao, human i samozatajan stil vođenja. To je u suprotnosti s posjetom ruskog čelnika vojnoj bolnici. Putin se u velikom bijelom laboratorijskom ogrtaču susreo s ranjenim vojnicima i časnicima koji su ukočeno stajali pred svojim vrhovnim zapovjednikom. No Putin je uklonio svu domaću političku opoziciju i učinkovito kontrolira medije svoje zemlje, pa se ne suočava s istim unutarnjim pritiskom kao Zelenskij. Nikolaj Patrušev, čelnik Putinova Vijeća sigurnosti, rekao je nedavno da ruske snage ne ganjaju rokove u Ukrajini, sugerirajući da Putin ima mnogo otvoreniji vremenski okvir za rat u Ukrajini. Ukrajinci se nasuprot tome boje da bi se mogao pojaviti međunarodni zamor, što bi dovelo do toga da međunarodna zajednica pristane na ustupke Putinu. “Vi imate satove, ali mi imamo vremena.” Ova izreka, koja se ponekad pripisuje zarobljenom talibanskom borcu, sažela je američku dilemu u ratu u Afganistanu. Riječ je o nevoljkom priznanju da su pobunjenici djelovali na različitim političkim horizontima i u vremenskim okvirima te da su trebali samo nadživjeti, a ne i poraziti tehnološki superiorniju američku vojsku. Iskoristimo li ovu frazu u Ukrajini, odlučujući čimbenik moglo bi biti to tko ima više vremena: ruski diktator koji će vjerojatno zadržati vlast dok ne umre ili ukrajinski narod koji se bori za svoj nacionalni opstanak. marko-alilovic.com