Karlo Mijić rođen je 7. veljače 1887. godine u Bileći, Bosna i Hercegovina. Od djetinjstva do 1938. godine živio je u Sarajevu.
Podrijetlom je Bračanin. Pohađao je privatnu crtačku i slikarsku školu R. Scheffera u Beču od 1904. do 1905. godine. Studirao je na akademiji u Pragu kod Vlahe Bukovca 1906., na akademiji u Münchenu kod P. Halma i C. Marra 1906. – 1909. godine te na umjetno-obrtnoj školi u Beču kod B. Löfflera 1913. – 1914. godine.
Vodio je Školu umjetnih zanata u Sarajevu. U Zagreb se preselio 1938. godine. U likovnim zbivanjima Zagreba sudjelovao je neprekidno.
Bio je član Društva hrvatskih umjetnika “Medulić” i izlagao je na Proljetnom salonu.
Oblikovao je sitnu plastiku, ilustrirao knjige, izrađivao plakate i nacrte za scenografiju. Bio je likovni pedagog. Prvu samostalnu izložbu priredio je u Salonu Ulrich 1920. godine, a 1921. godine s Vladimirom Becićem osnovao je u Blažuju prvu umjetničku koloniju.
Bavio se primijenjenom grafikom, sitnom plastikom, scenografijom i pedagoškim radom. Kako su istaknuli poznavatelji njegovih djela, isprva su u njegovim radovima vidljivi utjecaji münchenskog akademizma, plenerizma, Jugendstila te simbolizma i bečke secesije pa čak i ekspresionizma u ranim socijalno angažiranim crtežima (Kolona radnika, 1913).
U ekspresionističkome razdoblju (1916. – 1918.) dosegnuo je punu zrelost u grafici, portretima i krajolicima iz Pazarića, rađenima s iznimnom kolorističkom smjelošću i žestinom (Brat i sestra, 1919. –1920.; Hranisava, 1919. – 1920.; Drveće, 1920). 1920-ih slikao je na način magičnoga realizma, uglavnom planinske krajolike iz Bosne i portrete (Drina i Portret moje žene iz 1926). U posljednjim se djelima ponajviše oslanjao na tonsku obradu realističkih motiva.
Marta Radman, kustosica pripravnica u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, 2022. je istaknula kako Hranisava predstavlja prekretnicu u opusu slikara Karla Mijića te da s ovim djelom pratimo Mijićev iskorak u pravcu ekspresionizma.„1920-ih najčešće slika smjele i intenzivne planinske krajolike Bosne, poput prikazane Bjelašnice, odnosno Hranisave.
Forma je čvrsta, dok intenzivan kolorit nosi ekspresiju, paleta je hladna, najčešće su to nijanse modre, zelene i ljubičaste boje, a potez kistom židak i mekan. Od prvog ispražnjenog plana pratimo dubinu prostora koja vrhunac dostiže u šiljatim vrhovima planine, visoko na nebu gdje se spaja s izmaglicom i vrtlogom gustih oblaka“ ocijenila je Radman. Karlo Mijić umro je 5. veljače 1964. godine u Zagrebu.
Piše Miroslav Landeka
Scena.ba