Moćna litica i na njoj, kao nalijepljen, manastir, s brojnim prozorima opasno nagnutima nad ponor, crvenih krovova u jarkom kontrastu sa sivilom stijene i maglom koja često obavija njegovu okolicu zahvaljujući šumama i slapovima koji ga okružuju. To nevjerojatno zdanje zove se manastir Sümela ili Manastir Djevice Marije i doista je jedno od čuda za koja je zaslužan čovjek te njegovo umijeće i ustrajnost.
Jedna od najposjećenijih atrakcija stara 1600 godina
Manastir Sümela, leđima okrenut stijeni, a s pogledom na dolinu, iznimno je važan u povijesnom i kulturnom smislu, a posljednjih godina i u turističkom. S pravom je jedna od najposjećenijih atrakcija sjeveroistoka Turske, a isto je tako predmet predanih restauratorskih radova. Kandidat je i za upis na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a.
Manastir Sümela star je 1600 godina. Smjestio se u Pontskim planinama, na oko 1200 metara nadmorske visine. Doslovno je ‘srastao’ sa stijenom: nalazi se 300 metara povrh tamošnje doline, a on sam, kao i područje oko njega – što je nadasve predivna priroda – podliježe zaštiti u sklopu Nacionalnog parka dolina Altındere. Od turskoga grada Trabzona dijeli ga 35 kilometara.
Napušten 1923. godine
Ne zna se kako je točno dobio ime i postoji nekoliko objašnjenja. Najpopularnije je ono da mu naziv ima grčke korijene i da znači ‘u crnoj planini’, a vjeruje se da je njegova gradnja započela u 4. stoljeću. Prema predaji, utemeljili su ga atenski redovnici Barnaba i njegov nećak Sofronije, a gradnja se nastavila praktički sve do 19. stoljeća. S radom je prestao 1923. godine i tada je bio napušten, no na kraju je restauriran te zaštićen.
Osim po svojem nevjerojatnom položaju, poznat je i po lijepim freskama koje su, nažalost, bile izložene vandalizmu i uništavanju. No, i one se restauriraju. Isto tako, manastir je poznat i po ikoni Panagia Gorgoepekoos, za koju se vjeruje da ju je oslikao apostol Luka.
Moglo bi ga se, zbog svega što je prošao u svojoj dugoj povijesti, nazvati „feniksom”. Naime, nekoliko je puta bio sveden na ruševine, no svaki se put vraćao. Jedno je vrijeme bio zatvoren i iz sigurnosnih razloga, zbog odrona stijena, a ponovno je otvoren 2019. godine. Litice iznad njega pomno su zaštićene postavljanjem čelične mreže i drugih zaštita kako bi se umanjila opasnost i šteta od odrona.
Crkva u špilji kao srce manastira
Manastir u biti predstavlja kompleks različitih građevina i zdanja. Njegovo je srce crkva u špilji, a čine ga i nekoliko kapela, sobe za učenike, knjižnica, sveti izvor te prostorije za redovnike. Vodom se opskrbljivao putem velikog akvadukta. U manastir vodi dugo i usko stubište, pa su ga smatrali i neosvojivim. Tijekom restauracije je, kako se navodi, otkriven i tajni tunel koji vodi do kapele za koju se dotad nije znalo, a koja je, smatraju neki, možda služila kao promatračnica.
Nažalost, kako kompleks nije uvijek potpadao pomnoj i pažljivoj zaštiti, njegove su freske bile izložene vandalizmu. Niz njih bio je prekriven dimom ili pak grafitima te oštećen, no i one podliježu restauraciji.
Scena.ba