Cijene u Bosni i Hercegovini rastu, životni standardi padaju, a vlast gotovo ništa ne poduzima. Građani šute i trpe, iako je jasno da situacija može biti bolja.
Za peteročlanu obitelj u BiH svaki je mjesec nova kalkulacija i borba za prioritete. Izleti su odavno postali luksuz, pa se život sveo na golo preživljavanje i plaćanje računa.
“Ne može se izdržati mjesec, a da se ne odrekneš nekih stvari, i to, nažalost, onih osnovnih. Primjerice, izlet na Igman postao je luksuz. Dok natočiš gorivo, potrošiš jednu plaću. Kod mene je peteročlana obitelj: supruga, troje djece i ja, ali eto, nekako se preživljava, mora se boriti. Uglavnom je plaća, dok platiš stanarinu, režije, dadžbine, potrošena 90% od 10. do 15. u mjesecu, i onda ideš na muke ‘navlačiš'”, kazao nam je građanin Harun Čelenka.
U cijeloj državi slika je identična. Mjesečni troškovi su oko 3.000 KM, dok prosječna primanja pokrivaju tek polovinu u Republici Srpskoj ili čak ni toliko u Federaciji BiH. Nakon što se namiri država, ostane dovoljno za tri kifle.
️ Anketa:
- “Evo ovako, sve vam je jasno, uzme se koliko se može. Cijene su za nepovjerovati, iz dana u dan raste sve, a plaće stoje kako stoje.”
- “Zavisi sve od nekog prethodnog standarda, pa se onda skidaju prioriteti. Ukidaju se godišnji odmori i na kraju se ostane za režije i za lijekove i to je to.”
- “Tko nema djece da mu pomognu, nema maltene ničega. Dok plati račune i kupi lijekove, ništa mu ne ostane, bukvalno možda 10 KM za dan.”
Iako se jaz između visine potrošačke košarice i primanja svake godine produbljuje, reakcija društva izostaje. Umjesto pobune, nastupila je letargija u kojoj se puko preživljavanje od plaće do plaće počelo prihvaćati kao normalno stanje.
“Problem je isti već duže vrijeme i mi na to kao društvo ne reagiramo. Mi kao društvo prihvaćamo da je jedna prosječna plaća taman toliko koliko je potrebno za hranu. Postoji velika bojazan da smo dobrim dijelom siromašni zato što smo neobrazovani, i ako je društvo teško narušeno, teško ćemo pričati o potrošačkoj košarici, o prosječnoj plaći itd. Jednostavno smo umrtvljeni“, naveo je Marin Bago iz Udruženja potrošača Mostar.
Rješenje: Kontrola i odgovorno upravljanje
Rješenje, kažu stručnjaci, leži u oštrim rezovima i kontroli upravljanja institucijama.
“Da bi se ovaj omjer promijenio i da bi se stanje poboljšalo, moramo imati ozbiljne mjere kontrole cijena – ne kontrole cijena u nekom neracionalnom smislu koji bi doveo do nestašica, već jednostavno da se uđe u strukturu troškova, da se spriječi prekomjerno bogaćenje, da se spriječi ekstraprofit, da cijena bude odraz stvarnih troškova, da se sve ostalo sankcionira, da se ograniče cijene barem osnovnih, a po mogućnosti svih proizvoda i usluga. S druge strane, odgovorno upravljanje javnim ustanovama omogućilo bi niže cijene električne energije i drugih komunalija, što bi opet smanjilo troškove života”, poručio je ekonomist Igor Gavran.
U državi gdje se plaća “slisti” do 15. u mjesecu, preživljavanje do 1. više nije pitanje ekonomije, nego čiste improvizacije i snalažljivosti pojedinca.
Scena.ba