Sinoć je u prostoru Collegium Artisticuma održan koncert ansambla ‘SA Sinfonietta’ u okviru projekta Glazbom kroz izložbu. Program je izveden unutar ambijenta izložbe “Viva la musica” autorice Amele Hadžimejlić, čiju je umjetničku koncepciju u uvodnom obraćanju stručno predstavila kustosica Sanela Nuhanović.
Izložba se pokazala kao izrazito potentan vizualni okvir za glazbeni događaj, jer svojom slojevitom strukturom, zasnovanom na sintezi slikarskog jezika, reljefne materijalnosti i implicitnih glazbenih referenci, otvara prostor za percepcijsko proširenje zvuka, naglašavajući njegovu unutarnju dramaturgiju. Ciklus slika Amele Hadžimejlić, artikuliran između kolorističke ekspresije i simboličkih tragova melodijskih arhetipova, uspostavlja ambijent koji funkcionira kao aktivni akustičko-vizualni rezonator u kojem svaka kompozicija dobiva dodatnu, prostornu dimenziju. U takvom kontekstu, koncert je zadobio karakter interdisciplinarnog susreta: glazba se kretala kroz prostor koji ju je reflektirao, stupao s njom u svojevrsni polilog, modulirao je i nadopunjavao vizualnim impulsima.
Stilski Presjek: Od Baroka do Romantizma
Ansambl ‘SA Sinfonietta’ izveo je program koji je, umjesto linearne povijesne putanje, ponudio presjek različitih stilskih paradigmi, od barokne imaginacije, preko klasicističke lucidnosti, do romantičarske emocionalne amplitudnosti. Djela Heinricha Ignaza Franza Bibera, Johanna Sebastiana Bacha, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Antonína Dvořáka interpretirana su s jasno profiliranom unutarnjom logikom, gdje je ansambl – Tamara Arsovski i Alma Dizdar (violine), Aida Deljkić (viola) i Belma Alić (violončelo) – pokazao sposobnost prilagođavanja različitim estetičkim zahtjevima, ali i prepoznavanja zajedničkih estetskih kontinuiteta: energije, retoričke preciznosti i glazbene narativnosti. Umjesto da se svako djelo tumači izolirano, repertoar je funkcionirao kao cjelina koja se organski nadovezuje na vizualnu strukturu izložbe, a s njenim glazbenim predlošcima stupa u zanimljive jukstapozicije.
U programu je posebno mjesto zauzelo djelo Heinricha Ignaza Franza Bibera (Harmonia artificiosa-ariosa, Partia br. 6 u D duru, C. 67:I), predstavnika vrhunskog baroknog eksperimenta. Njegova partiturna retorika, zasnovana na tehnikama skordature i slobodoumnoj logici stylusa fantasticusa, zahtijeva interpretaciju koja istovremeno poštuje strukturalne zakone barokne kontrapunktske misli i dopušta fleksibilnost oblikovanja unutarnjih afekata. U izvedbi ansambla do izražaja je došla upravo ta dvostrukost: artikulacijska jasnoća u brzim pasažama i kontrolirana ekspresija u sporijim odlomcima stvorile su uvjerljiv stilistički luk.
Djelo Johanna Sebastiana Bacha (Aria iz Goldberg varijacija, BWV 988) donijelo je sasvim drukčiji tip izazova. Bachova tekstura, građena na strogoj arhitekturi linija, zahtijeva apsolutnu transparentnost u vođenju glasova. Ansambl je ponudio interpretaciju koja je naglašavala polifone odnose, s naročito dobro oblikovanim unutarnjim glasovima i stabilnim harmonijskim temeljem. U toj jasnoći strukture prepoznala se i finoća agogike, svojstvena izvođačima koji Bachu pristupaju kao živom, kontinuirano pulsirajućem organizmu.
Mozartova kompozicija (Divertimento u F duru K. 138), predstavljena u središnjem dijelu programa, djelovala je kao estetski kontrapunkt baroku i ranom romantizmu. Njegova glazba, koja zahtijeva transparentnost teksture, eleganciju fraze i savršenu ravnotežu između jednostavnosti i virtuozne jasnoće, bila je izvedena sa stilskom mjerom i prirodnom muzikalnošću. Posebno je došla do izražaja finesa u oblikovanju melodijskih linija i suptilna komunikacija između dionica, koja je naglasila Mozartovu karakterističnu protočnost.
Program je zaokružen djelom Antonína Dvořáka (Gudački kvartet br. 12 u F duru, op.96 “Američki”), čija glazba, iako formalno precizna, po svojoj emocionalnoj strukturi zahtijeva širok tonski spektar, fleksibilnu dinamiku i snažan osjećaj za narativni tok. U interpretaciji ansambla istaknula se bogata paleta boja i ujednačen odnos između tematskih cjelina, čime je postignut uvjerljiv balans između lirske ekspresije i ritmičke vitalnosti karakteristične za Dvořákov stil.
Sinteza Umjetnosti
U odnosu na prostorno-izložbeni kontekst, koncert je funkcionirao kao svojevrstan akustički pandan vizualnim strukturama izložbe. Zvuk gudačkog kvarteta kretao se kroz slikarski ambijent transformirajući ga i bivajući sam u transfiguraciji, dok je vizualna dinamika postava pružila dublji okvir za čitanje glazbene dramaturgije. Time je ostvarena rijetko postignuta sinergija: glazba nije ilustrirala izložbu, niti je izložba služila kao scenografija glazbi – već su obje forme djelovale kao komplementarni elementi jedne šire estetske kompozicije u neprekinutim uzajamnim refleksijama.
Sljedeći koncert u okviru projekta bit će održan 24. studenog u Povijesnom muzeju Bosne i Hercegovine, uz izložbu Hanne Dujmović “Nostalgija djetinjstva”.
Projekt Glazbom kroz izložbu realizira se uz podršku Grada Sarajeva, Ministarstva kulture i sporta Sarajevske županije i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, a u suradnji s Collegium Artisticumom.
Scena.ba