NASA je objavila prve rezultate istraživanja u kojem ispituje može li 5G tehnologija zadovoljiti zahtjeve komunikacijskih sustava za leteće taksije. Prema njihovim zaključcima, arhitektura 5G mreža mogla bi se pokazati idealnom za precizno određivanje lokacije u gradskom zračnom prostoru.
U obrazloženju ciljeva istraživanja, NASA ističe da 5G omogućuje istodobno upravljanje velikim količinama podataka te osigurava iznimno nisku latenciju signala, u usporedbi sa satelitskim sustavima. Te bi značajke mogle podržati razmjenu lokacijskih podataka između zrakoplova koji se kreću iznad urbanih područja, pri čemu antene na tlu i gradske mreže omogućuju stalnu povezanost, čak i dok leteći taksiji prelijeću nebodere i druga prepreke. To bi moglo učiniti urbanim letove znatno sigurnijima.
U inicijalnim testiranjima NASA je implementirala sustav temeljen na postojećim 5G standardima, uključujući radio uređaj postavljen u zrakoplovu te infrastrukturu postavljenu na krovu jedne od svojih zgrada za ispitivanja. „S eksperimentalnom dozvolom Savezne zrakoplovne uprave (FAA) za izvođenje letova, tim je testirao prijenos signala koristeći radio frekvencijski pojas koji je Federalna komisija za komunikacije (FCC) dodijelila za sigurnu uporabu dronova i drugih besposadnih letjelica“, navodi NASA.
Tijekom letova koji su provedeni u travnju i svibnju 2025., analizirana je kvaliteta signala ovisno o udaljenosti od bazne stanice, pri čemu su identificirana područja gdje zgrade mogu uzrokovati smetnje ili blokirati signal. Uz to, istraživalo se kako kut pod kojim se zrakoplov kreće utječe na stabilnost veze. Sljedeća faza projekta uključuje istraživanje kako se postojeći 5G standardi i tehnologije mogu prilagoditi i koristiti unutar zrakoplovnih frekvencijskih pojaseva, s ciljem osiguravanja komunikacije između zrakoplova i tla, ali i između samih zrakoplova.
NASA-in projekt primjene 5G mreža u zračnom prometu nastoji ispitati može li zrakoplovna industrija iskoristiti postojeću infrastrukturu, znanje i ulaganja telekom industrije, umjesto da razvija potpuno nove komunikacijske standarde za zračni promet nove generacije. Zaključeno je kako bi 5G mreže mogle zadovoljiti do 80 posto komunikacijskih potreba za leteće taksije, čime bi se istraživački napori mogli usmjeriti na rješavanje preostalih izazova specifičnih za zrakoplovstvo.
Ovakav pristup pokazuje potencijalnu sinergiju između zračnog i telekom sektora, posebno u kontekstu razvoja urbane zračne mobilnosti (UAM), gdje će se zahtijevati pouzdane, brze i skalabilne mreže za sigurnu integraciju letećih vozila u postojeće prometne i infrastrukturne sustave. Projekt također reflektira širi trend prema korištenju komercijalnih mobilnih mreža u kritičnim vertikalama, uključujući promet, hitne službe i autonomne sustave.