Kineske vlasti ponovno su upozorile domaće tvrtke da izbjegavaju kupnju Nvidijinih AI čipova dizajniranih za lokalno tržište. Pritisak raste nakon što je američki ministar trgovine Howard Lutnick upozorio da bi kineske kompanije mogle postati ovisne o američkim čipovima.
Lutnick je izjavio kako SAD želi prodavati Kini dovoljno čipova da njezini developeri postanu ovisni o američkom tehnološkom ekosustavu, naglasivši pritom da SAD Kini ne prodaje ni „trećerazrednu“ opremu. Njegovi komentari potaknuli su kineske regulatore da izvrše dodatni pritisak na tvrtke kako bi prestale kupovati Nvidijine H20 procesore.
Pojačani otpor prema američkim AI čipovima dolazi samo nekoliko tjedana nakon što je Nvidia postigla dogovor s Washingtonom o dobivanju licence za nastavak izvoza H20 čipova na kinesko tržište, uz uvjet plaćanja carine od 15 posto. Istodobno, Nvidia je, predviđajući slabiju potražnju, naložila Samsungu, Foxconnu i Amkoru, koji upravlja naprednim pakiranjem čipova, da zaustave proizvodne procese povezane s H20 modelom.
Krajem srpnja Nvidia je zatražila od svog proizvođača u Tajvanu da ponovno pokrene proizvodnju H20 čipova u očekivanju dobivanja izvozne licence. Međutim, nakon što su kineski regulatori ustvrdili da američki stručnjaci za umjetnu inteligenciju tvrde kako Nvidijini čipovi imaju ugrađene funkcije za praćenje, lociranje i daljinsko isključivanje, kompanija je više puta naglasila da njezini proizvodi nemaju nikakva „stražnja vrata“ koja bi omogućila daljinski pristup.
Kontekst ovih napetosti ukazuje na sve žešći tehnološki sukob između SAD-a i Kine, posebice u segmentu poluvodiča i umjetne inteligencije. Kineska vlada snažno potiče domaći razvoj čipova kroz kompanije poput Huaweija i SMIC-a, koje već rade na rješenjima usporedivima s američkim, iako još uvijek zaostaju u najnaprednijim procesima proizvodnje. Istovremeno, SAD provodi sve strože kontrole izvoza, čime želi ograničiti kineski napredak u strateškim tehnologijama. Prema analitičarima, globalno tržište AI čipova do 2030. godine moglo bi doseći vrijednost veću od 200 milijardi dolara, a sukobi oko kontrole i dostupnosti tih resursa mogli bi značajno oblikovati geopolitiku i globalnu ekonomiju u nadolazećem desetljeću.