Presuda Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Kovačević protiv BiH predstavlja ne samo pravnu pobjedu BiH, već i razotkriva mogući institucionalni skandal unutar državnog aparata. Ako se izjave v.d. agentice Monike Mijić uzmu kao istinite – a za sada nema razloga da se sumnja u njih – riječ je o ozbiljnoj pravno-političkoj krizi.
Ako su određeni dužnosnici – konkretno ministar Sevlid Hurtić – svjesno onemogućavali državnu agenticu u izvršavanju njezinih obveza pred ESLJP-om, postoji osnovana sumnja za počinjenje kaznenih djela, uključujući:
- Zlouporaba službenog položaja i ovlasti (čl. 383. KZ BiH)
- Onemogućavanje službene osobe u obavljanju dužnosti (čl. 241.)
- Sabotaža u službi ili opstrukcija funkcioniranja institucija (analogno kaznenim djelima protiv ustavnog poretka)
U konkretnom slučaju, prema izjavama Mijić, ministar Hurtić nije izdao putne naloge, blokirao rad pomoćnog osoblja, uskraćivao pristup ključnim podacima i izložio zastupnicu organiziranim pritiscima. Sve to ne samo da je onemogućavanje rada predstavnice BiH, nego i direktno šteti međunarodnoj poziciji države.
Dakle, Tužiteljstvo BiH bi po službenoj dužnosti trebalo pokrenuti istragu, jer je riječ o ometanju pravosuđa i međunarodnog zastupanja, što spada u najteže oblike institucionalne disfunkcije i zlouporabe.
Ustavna odgovornost Željka Komšića – kršenje predsjedničke prisege i dužnosti
Ako se potvrdi da je član Predsjedništva BiH Željko Komšić bio dio organizirane političke opstrukcije u ovom slučaju, on je:
- djelovao protiv interesa BiH na međunarodnom sudu, tužio njen Ustav
- zlorabio položaj člana Predsjedništva, dužan je braniti njen pravni poredak
- prekršio prisegu da će poštovati Ustav BiH, napao ga je
Ovo otvara prostor za inicijativu pred Ustavnim sudom BiH, temeljem članka VI/1.c) Ustava BiH, koji omogućuje razmatranje odgovornosti člana Predsjedništva zbog kršenja Ustava ili teške povrede službene dužnosti.
Međutim, procedura opoziva ili suspenzije člana Predsjedništva u BiH je politički i pravno kompleksna jer zahtijeva:
- pokretanje postupka u Parlamentarnoj skupštini
- dvotrećinsku većinu u Zastupničkom domu
Zbog etničke strukture vlasti, ovaj scenarij je trenutno nerealan. No, kao alternativa, moguće je koristiti:
- pravnu i političku izolaciju
- pokretanje ustavne tužbe od strane Doma naroda (HR klub) uz prijetnju oduzimanja veta
- ograničavanje političkog utjecaja donošenjem Deklaracije o nesuradnji po pitanju veta – automatska suspenzija
Politički odgovor i pasivnost hrvatskih dužnosnika
U ovom slučaju najočitiji problem nije ni Hurtić, ni Komšić, nego odsustvo organiziranog odgovora hrvatskih dužnosnika. I prepuštanje Mijićeve na milost i nemilost Sarajevu. Žene koja je sama sve oborila. Uz prijetnje i opstrukciju.
Kao da nedostaje volje, strategije i političkog jezika kojim bi se ta obrana prevela u djelo. Mnogi još uvijek vjeruju da se “ne smije provocirati bošnjački politički mainstream” jer ćeš dobiti sankcije. E pa to vrijeme je prošlo.
Postoje pravni temelji za:
- kaznenu odgovornost Selvida Hurtića i drugih koji su opstruirali agenticu BiH pred ESLJP-om
- ustavnu odgovornost Željka Komšića zbog djelovanja protiv interesa države i moguće suradnje u opstrukcijama
- političku odgovornost svih institucija koje su blokirale Mijićevu (uključujući CIK BiH)
Ako Tužiteljstvo BiH ne reagira – pasivnost postaje saučesništvo. Ako hrvatski predstavnici ne djeluju – njihov legitimitet ostaje duboko deficitaran.
Scena.ba