Prije tog posljednjeg dodavanja sam vidio da su ostale četiri sekunde i znao sam da moram što prije pucati. Samo sam se okrenuo i deri. Ušlo je, to je najbitnije – rekao je nakon utakmice novinarima u mixed-zoni
Nema pojedinca u rukometnoj reprezentaciji kojeg bismo istaknuli za sve učinjeno protiv Mađarske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Vratari, krila, pivoti, vanjski, obrana.. Svi su u svojim trenucima davali maksimum, baš ono što je trebalo da bi na koncu izvojevali pobjedu od 31:30. U polufinalu smo, čeka nas Francuska u četvrtak od 21 sat. Bit će to rukometni klasik nad klasicima, utakmica za koju ne sumnjamo da će ostati duboko u našim sjećanjima, kako god završila. I danas pamtimo ono finale iz 2009., Vorijevu fintu nakon koje je dobio crveni karton, okršaje Balića i Karabatića…
Ipak, kada bi morali izdvojiti jedno ime, bio bi to Marin Šipić. Odigrao je fantastičnu utakmicu, bio je nerješiva enigma za mađarske vratare s crte, a najvažnije, on je autor pogotka za polufinale. Svaka čast, jasno, i Zvonimiru Srni koji je povukao akciju i majstorskim dodavanjem našao Šipića, ali potonji je to zabio i bacio Arenu, čitavu Hrvatsku u trans.
– To se dogodilo tako. Kako sam bio na jedinici u obrani, vidim nema nikoga oko mene pa velim zašto ne bih pojurio i stekao pola terena prednosti. Bio mi je cilj utrčati neki prostor. Prije tog posljednjeg dodavanja sam vidio da su ostale četiri sekunde i znao sam da moram što prije pucati. Samo sam se okrenuo i deri. Ušlo je, to je najbitnije – rekao je nakon utakmice novinarima u mixed-zoni.
Marin Šipić ima 28 godina, a rođen je u njemačkom mjesto Bad Soden am Taunus. Ima 190 centimetara visine, a po zadnjoj prijavi težak je 107 kilograma. Reklo bi se – idealan pivot. Nije tajna da ga u reprezentaciji od milja zovu “mali medo”. Na svoj rukometni put krenuo je 2009. godine u Akademiji Ivana Balića i Petra Metličića, a nastavio ga u RK Split. Nakon toga igrao je za Varaždin, Nexe i Zagreb iz kojeg 2022. godine prelazi u švicarski Kriens iz Luzerna, klub u kojem igra i danas.
U reprezentaciji je od 2018. godine, kada je osvojio zlato na Mediteranskim igrama u španjolskoj Tarragoni. Također ima i srebro s Europskog prvenstva 2020. godine. Kao mladić je igrao nogomet u Vranjicu, a na rukomet je prešao zbog zdravlja. Naime, često je imao upalu pluća i bronhitis pa je tražio dvoranski sport.
– Nisam previše znao o rukometu, ipak sam htio biti nogometaš. Nisam znao ni pravila, pa je trenerima bilo najjednostavnije staviti me na pivota. Poslije su me premjestili na vanjskog, ali meni se toliko svidjela pozicija pivota da sam odlučio ostati – kaže Šipić.
Sjajno mu ide na sportskom, poslovnom planu, a jednako tako i na privatnom. Već je dugo u vezi s Andreom Šarčević, studenticom medicine, a jednom su ga prilikom pitali i kad će pred oltar…
– Ma joj, ne pitaj me. Ne znam kada će biti, nisam još o tome razmišljao, ima vremena haha – nasmijao se Marin.