“Jedan od prisutnih prijatelja kada je čuo da pokrećemo ovaj projekt rekao mi je ‘mora da se netko u Rami dobro Bogu molio pa da se odlučite za ovu investiciju’. Može biti da je tako bilo, a ako jest onda mislim da su to bile ramske majke koje su htjele zaustaviti biološko istrebljenje iz ovih krajeva, a svoju djecu zaštititi od surove i nepoznate tuđine”, kazala je, uz ostalo, u uvodnom govoru vlasnica tvrtke GS i tu je zaplakala.
Ništa po svijetu ne hoda zasigurno hrabrije od žene! Ona pusti suzu, a ostane jaka. Da bi se razumjele ove suze trebalo bi se vratiti pred sam rat, kada je ova Zadranka i sama spakovala kofere i otišla u Njemačku, krenula u tuđini od nule. Temperamentna Dalmatinka boreći se i za sebe i za druge nije izgubila vjeru, empatiju, ljudskost.
U tvornici u Travniku uvjeti rada su odlični, tvrde radnici, ne ona, i to će se zasigurno preslikati i u Prozor, ma što zlobnici pisali i govorili o tome, prijavljujući u zemlji ogrezloj u nepotizmu i korupciji – tvornicu.Teško da je i slučajno da je ova poduzetnica izabrala nakon Travnika – Prozor. Očuvala se ovdje i oporbena i narodna politika koja nije bez greške, ali nije ni ona koja služi samo sebi.
“Ova tvornica ima također za cilj stvarati zdravo ozračje i poticati na odvažnost ulaganja i izgradnje svoga zavičaja i zemlje i onda kada za to situacija i uvjeti nisu naklonjeni. Tvornica je znak da zajednički rad humanizira prirodu i kultivira čovjeka i njegove odnose“, pročitao je načelnik Jozo Ivančević dio iz povelje koja ostaje u temelju tvornice.
Povelju je, kako odabraše i Ivančević i Köpruner u temelj položila djevojčica u ramskoj nošnji, što je također sjajna pouka rezačima vrpci, otvaračima trotoara i bankomata u BiH.