Zovu ga posljednjim sarajevskim boemom, o njemu se trenutačno snima film, nastupao je na PINK televiziji i festivalima narodne glazbe, pjevao na svim kontinentima osim u Africi, a iako u Makarskoj živi već 26 godina, Mladen Tomić (74) još je uvijek relativno nepoznat široj makarskoj i dalmatinskoj javnosti.
– Poznajem gotovo cijelu novokomponiranu estradu jer se pjevanjem bavim cijeli život. Surađivao sam s Nazifom Gljivom i ostalim poznatim glazbenim imenima, a kad sam bio mladić, Hanka Paldum mi je kratko vrijeme bila djevojka. I sad se ponekad sretnemo na nastupima.
– Najčešće nastupam u Srbiji jer se novokomponirana glazba slabo sluša u Hrvatskoj. Formu održavam plivanjem u moru i svaki dan sam na plaži bez obzira na vrijeme ili godišnje doba. Ovdašnji poznanici me zovu “morski vuk”.
Kad ste i gdje započeli glazbenu karijeru?
– Neimaština me natjerala da s 14 godina pjevam po kafanama. Rođen sam na periferiji Sarajeva, a dvije krave i malo zemlje mojim roditeljima nije bilo dovoljno za prehraniti troje djece. Kao dječak bio sam stalno gladan. Usprkos tome, pjevao sam i svirao u frulicu vodeći krave na pašu, a profesoru Stanku Kihi, koji je živio u kući do naše, dugujem veliku zahvalnost jer je nagovorio moju majku da me da u muzičku školu.
Dvije godine sam svirao klavir i obou, a onda sam morao prekinuti s puhaćim instrumentom jer mi je zbog neuhranjenosti falilo snage. Imao sam oko 30 kilograma. Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu završio sam klavir, a 1970. sam nastupio na festivalu “Ilidža” s pjesmom “Gordana” i osvojio treću nagradu. U to vrijeme je ilidžanski festival privlačio mnoga estradna imena, poput Tome Zdravkovića, Tozovca i drugih. Snimio sam oko dvadesetak singlica, a “Crveni karanfili” su bili moj najveći hit.
Nastupao sam po hotelima diljem Jugoslavije, a 1981. godine, u hotelu “Argentina” u Dubrovniku, upoznao sam svoju buduću suprugu, Annu Bagley, koja je bila direktni potomak carske dinastije Romanov. Tad je bila udovica, imala je 74 godine i izgledala odlično te sam uskoro postao njezin osmi muž.
Vjenčali smo se u Monte Carlu, a ja sam se u potpunosti posvetio njoj. Živjeli smo skupa sve do njezine smrti, a u tih dvadesetak godina često smo mijenjali mjesto boravka, od Pariza, Beča, Milana, do Floride, New Yorka… Anna je rado putovala, a posjedovala je nekretnine diljem svijeta. Još uvijek imam stan u Beču, koji iznajmljujem, kao i stan u New Yorku, no najradije boravim u Makarskoj. Od svih mjesta na kojima sam bio, ovdašnja klima mi najviše prija.



