Prije sjednice ŽO HDZ1990 predsjednik HDZ1990 Ilija Cvitanović posjetio je s predsjednikom ŽO HDZ1990 Antom Bilićem i zastupnicima u OV Travnik Marijom Silvom Vidović i Danijelom Lovrić spomen obilježja Pješčara i Prahulje. Tom prigodom izjavio je sljedeće:
Ne možemo zaboraviti neke stvari koje su se dogodile travničkim Hrvatima u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini, a što naše pravosuđe uporno ne zanima već skoro 30 godina. Hrvati su se prvi organizirali i usprotivili dolasku tzv. JNA u Travniku, a povijesne činjenice pokazuju da su neki drugi s kruhom i solju dočekali te iste ljude, koji su kasnije svom snagom napali na Travnik. Hrvati su se spremali za obranu od Vojske Republike Srpske, a kasnije će se potvrditi i nekih drugih, odnosno ARBiH, u kojoj je bio veliki broj ljudi iz arapskih i drugih islamskih zemalja – mudžahedina.
Nakon višemjesečne napete situacije u Travniku, oružanih incidenata između navedenih vojnih formacija i dotadašnjih ubojstava Hrvata, bilo je vidljivo da prijeti opći sukob vojnih formacija hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda. Pripadnici Armije R BiH su ubili zapovjednika “Travničke brigade HVO-a” Ivicu Stojaka, zatim dvojicu pripadnika HVO-a, Ivu Jurića i Zorana Matoševića, koji su ubijeni samo zato što su bili u uniformama HVO-a. U svom stanu u gradu mučki je ubijen mladi pripadnik HVO-a Dario Meljančić.
Uoči Uskrsa u Travniku su skinute i zapaljene sve zastave hrvatskog naroda koje su se u povodu tog blagdana vijorile u gradu, a u stanovima, kućama ili na ulici uhićeno je više od 40 uglednih Hrvata. Svi su potom zatvoreni i maltretirani u staroj srednjovjekovnoj tvrđavi. Kroz zatvorena ulazna vrata stana u gradu je ubijena umirovljenica Danica Gašo. Nakon ovih incidenata nije dugo trebalo da se dogodi prvi masovni zločin koji su jedinice Armije RBiH počinile nad Hrvatima u Travniku. Prvi takav zločin dogodio se u subotu, 24. travnja 1993. godine. u malom hrvatskom selu Miletići kod Mehurića. Bilo je to selo od svega 10 kuća i nekoliko desetina stanovnika, koje u vojnom ili bilo kom drugom smislu nije predstavljalo nikakvu ugrozu za postrojbe Armije Republike BiH, muslimansko-bošnjačko stanovništvo ili bilo koga drugog. Jedno takvo nebranjeno selo bilo je meta napada lokalne postrojbe Armije RBiH. Tada je mučki ubijeno pet mještana: Franjo, Stipo, Vlado i Tihomir Pavlović, te Anto Petrović. Svi ostali mještani, njih 30-ak, muškarci i žene, stari, mladi i djeca, odvedeni su i zatočeni u logor Mehurić, kroz koji je kasnije prošlo više od 200 drugih hrvatskih civila, uključujući i novorođenčad.
Ovaj zločin nad mještanima Miletića bio je samo nagovještaj mnogo težih stradanja travničkog Hrvata u narednim teškim mjesecima 1993. godine. Od zločina u Miletićima prošlo je punih 28 godina. Trebali bi biti poznati počinitelji. Još nitko ni za što nije odgovarao niti se vodi bilo kakva istraga. Nemamo se pravo pretvarati da se ništa nije dogodilo. Ubijani su nevini ljudi, a svi ostali protjerani iz svojih domova koji su prvo opljačkani, a potom srušeni i spaljeni. Polovina travničkih Hrvata je protjerana iz svojih domova, od prijeratnih više od 26 000 Hrvata, tek nekih 18 000 Hrvata je ostalo u Travniku. Veliko je pitanje kakva bi bila i njihova sudbina da se nisu organizirali i pružili otpor daleko brojnijem protivniku. Ovo je prostor gdje su Hrvati izravno imali priliku doživjeti svu razinu brutalnosti tzv. Allahovih ratnika, odnosno islamskih fundamentalista. Najporaznija činjenica, jeste da su takvi ljudi bili pod izravnom komandom vojnog vrha ARBiH, a ne odmetnici, što ukazuje da je bošnjački politički vrh imao nadzor nad onim što su ti ljudi radili.
Mostar je dobio nametnuti statut s objašnjenjem kako je u tim nemilim događajima bošnjačka strana posebno stradala, te da nisu poštovana, odnosno da su grubo kršena ljudska prava i slično, a u Travniku nedostaje 50,00 % hrvatske prijeratne nacionalne supstance, nad kojima su počinjeni grozni zločini, logori, ritualna odsijecanja glava i drugo, a nije bio dovoljan razlog za novi politički ustroj Općine, to su ti dvostruki aršini međunarodne zajednice i nepravde s kojima se Hrvati nose gotovo 3 desetljeća izjavio je Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ1990.
marko-alilovic.com
