Crveno na semaforu, zeleno za prosjačenje. Slobodno ovako možemi započeti naš članak o prosjačenju na semaforima u SBK točnije na Okuki kod Trona i u Vitezu.
To su dva najčešća mjesta gdje viđamo mlade djevojke sa djecom kako prose. Uspjeli smo kratko razgovarati s jednon od njih, dok smo čekali zeleno na semaforu. Kaže da je iz Zenice i svakog dana dođe oko 10 i bude do pet sati na semaforu, sa djetetom u ruci, na plus 38 stupnjeva koliko je proteklih dana mjereno u SBK.
Osim na raskrsnici, često prosi po baštama restorana i kafića: “Ako je lijep dan i dobri ljudi, ako su raspoložni, ponekad skupim pet maraka, deset maraka, petnaest. Zavisi kako narod daje.”
Kazala je kako bi rado radila, ali nitko ne želi da je primi, pa je primorana da prosi kako bi prehranila djete.
Tko u našoj državi brine o maloljetnim prosjacima?
Dali je krivo društvo ili pojedinac. Jeli kriv onaj koji daje marku, jer ga time uči da ništa ne radi, a savjest mu je čista.
U takvom okruženju, dijete ima male mogućnosti za uspješno školovanje, a svakom isprošenom markom mu se životni izgledi smanjuju.
Autor: I.Dž
marko-alilovic.com