Prije nešto više od mjesec dana objavili smo jednu izuzetno zanimljivu kolumnu našeg kolumniste. Kako je od danas i službeno Christian Schmidt novi visoki predstanik za Bosnu i Hercegovinu ponavljamo istu
Prije nekoliko dana, vračajući se kući s mise uočnice svetome Ivi u Podmilaćju, zazvoni mi telefon s nepoznatim brojem. Javih se, a na prvu riječ moga sugovornika odmah prepozna glas kolege Ljubušaka iz studentskih dana. Činjenica da nemam upisan broj svjedoči da se nismo dugo ni čuli ni vidjeli. Obojica spremni da promijenimo to, veli mi kako će narednih dana prolaziti kroz Bosnu pa bi bio red i da tu kavu popijemo i ručak pojedemo. Onako “duhovno nahranjen i moralno okrijepljen“ nakon propovijedi kardinala Puljića, obuzela me neka dragost što ću vidjeti svoga Hercegovca s kojim sam rado provodio vrijeme razgovarajući o svemu o čemu dva Hrvata, jedan iz Bosne, drugi iz Hercegovine mogu razgovarati. Nekoliko rečenica o nogometnom prvenstvu, a onda naravno, kako prilike nalažu uvijek neizbježna tema, naša politička zbilja i stvarnost u BiH. Veli mi kako je nedavno pročitao sjajnu knjigu autora Mustafe Čengića s naslovom “Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira“ i toplo mi preporuča da napravim isto. Dok kolega izgovara salve pohvala o navedenoj knjizi, vrtim u glavi kako bi se sjajan naslov knjige mogao posuditi i za nekoliko vlastitih crtica. Zahvalan tom lucidnom Hercegovcu što me obogati za tu spoznaju i što me još jednom vrati na “pravi put“ jer iz našeg razgovora on primijeti u mojim konstatacijama kako sam zastranio i pod utjecajem bošnjačke propagande te kao lakomisleni Bosanac (bio je pristojan pa nije rekao nešto drugo) jednostavno prihvatio maksimu Carle del Ponte o Hrvatima kao podloj kopilad jer nama i našoj poziciji nitko nije kriv nego mi sami sebi. I ratni zločini ABiH nad Hrvatima u BiH nisu točni, mi smo se bolan sami poubijali. Koji ti je…, presječe me, kao da su ti Markešić i Bojić bili profesori. Zahvaljujem se i Mustafi Čengiću te se nadam da se neće ljutiti što ću mu, na kratko, posuditi maestralan naslov knjige u nekoliko kartica teksta koje ću iznijeti u nastavku.
Središnji lik mojih crtica ovog puta neće biti Alija Izetbegović, nego novoimenovani visoki predstavnik u BiH Nijemac Christian Schmidt. Slijedom naslova teksta upozna se kako biblijska mitologija spominje i opisuje četiri jahača apokalipse, kao neizbježna zla koja se pojavljuju onda kada ljudi na Zemlji gube humanost i odlike ljudskosti. Oni su prva četiri od ukupno sedam zapečaćenih poruka…“ Pomislivši i sudeći po svemu učinjenom u mandatima visokih predstavnika, kao i po posljedicama njihovih odluka i jednostranih poteza, koje su Hrvati u BiH, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma i u ovih 25 godina samostalnosti države, morali istrpjeti i nositi se s njima, mi smo, kako stvari stoje, ne samo otvorili “sedmu zapečaćenu poruku“ nego ispratili sedmog i dočekali osmog jahača apokalipse. Kako stvari stoje, čini mi se da će Hrvati u BiH biti autori proširenog izdanja biblijskog “Otkrivenja“.
Ipak treba biti korektan pa spomenuti da u ovoj plejadi sumnjive i netolerantne žgadije iz međunarodne zajednice pomalo se izdvaja Miroslav Lajčak kao čovjek koji je nastojao razumjeti svu složenost prilika u BiH, a da li će Schmidt biti jahač apokalipse ili anđeo mira ostaje nam tek da vidimo. Međutim, koga su zmije ujedale i na guštere se trza. Takvu vrstu imperijalne bahatosti, jer ono što veliki i silni zamisle da mora biti, na najplastičniji način je demonstrirao jedan diplomat iz ureda OHR-a u razgovoru s našim najvećim vjerskim poglavarom i crkvenim autoritetom, kardinalom Vinkom Puljićem, ponižavajuće i s visoka ustvrdivši; “ vi Hrvati ili se asimilirajte ili iselite“! U svojoj propovijedi, na već spomenutoj misi u Podmilaćju, kardinal je istaknuo kako je mnogo toga još uvredljivog i ponižavajućeg što bi mogao ispričati ali se zaustavio, pravdajući se kako tome nije ni mjesto ni vrijeme. Kada se prethodnih dana iščitavaju komentari na imenovanje novog visokog predstavnika i poruke raznoraznih “smušenjaka i smutljivaca“ oličenih u Mesićima, Kukićima, Nobilima i drugim, a ako se tom dojmu još pridoda i bonovolentan pristup i ozarene face bošnjačkih političara, stječe se zaključak da se sprema nešto što Hrvati ne znaju. Prva asocijacija na spomen ureda OHR-a kod Hrvata u BiH su; pritisci, smjene, gušenja slobode govora, Hercegovačka banka, paušalan i pristran odnos prema političkom Sarajevu, izvješća pred Vijećem sigurnosti UN-a o tome kako su Hrvati najveći kočničari reformi i sljedbenici presuđenih ratnih zločina i propalih režima… Ništa dobro u svome ekspozeu pred Vijećem sigurnosti i pred svjetskom javnosti Visoki predstavnik godinama nije rekao o Hrvatima u BiH. To je za Hrvate davno naučeni jezik UDBA-nih iscjelitelja, a s takvim jezikom nemaju namjeru razgovarati o zajedničkoj budućnosti Bosne i Hercegovine.
Mirna i nemirna koegzistencija hrvatskih politike u BiH i visokih predstavnika traje od početka mandata međunarodne zajednice u BiH. Visoki predstavnik, naknadno osnažen “boonskim ovlastima“ je dio mirovnog plana za BiH. Sam Opći okvirni sporazum za mir tretira ga kao konačnog autoriteta u tumačenju i primjeni sporazuma za mir. Dodjeljujući mu ulogu suverena u donošenju i provođenju politike međunarodne zajednice, široka je paleta odluka kojima je Visoki predstavnik mijenjao narav i suštinu daytonskog ustava i to uvijek u pravilu na štetu po ukupnu ustavno-pravnu poziciju hrvatskog naroda u BiH. Daytonska ustavno-institucionalna struktura kao i principi u funkcioniranju vlasti u BiH, naknadnim intervencijama Visokog predstavnika, jednostranim i oktroiranim rješenjima iz ureda OHR-a je promijenila svoju prvobitnu suštinu i formu te je doživjela, kako bi moj kolega posprdno rekao, veću i sustavniju transformaciju nego Michael Jackson svim svojim plastično-kirurškim zahvatima. Od Ustava i početnih ustavnih odredbi iz Daytona ostalo je samo ime, Daytonski ustav. Mandat Visokog predstavnika traje onoliko dugo koliko i moderna državnost Bosne i Hercegovine, a namijenjena mu je uloga u arbitriranju i pomoći stranama u BiH da nađu rješenja i postignu dogovor oko pitanja gdje vječito postoje različita viđenja i pristupi predstavnika tri naroda.
Međutim, bonskim ovlaštenjima Visoki predstavnik je postao sve drugo osim zapadnog prijatelja BiH kako su mu znali tepati, a da tragedija i apsurd bude veći, odluke Visokog predstavnika danas su najveća prepreka i predmet najširih rasprava i uzrok najdubljih političkih kriza u BiH te nemogućnosti postizanja dogovora predstavnika konstitutivnih naroda u BiH.
Tijekom prvih nekoliko godina međunarodna zajednica je povećala, a ne smanjila svoj mandat, kako su tvrdili da spremaju zajedničke institucije kako bi mogli u punom kapacitetu preuzeti političku odgovornost za upravljanje zemljom. BiH je danas više nego prije međunarodni protektorat, na čelu s protektorom despotskih ovlasti i pogleda prema hrvatskom narodu u BiH, čija stvarna neovisnost je nedostižnija nego ikad. Usprkos obvezi da štite i pokažu razumijevanje prema sva tri naroda u BiH, njihova stvarna namjera ali i postupci su bili preobraziti zemlju u unitarnu državu – nešto što može biti poželjno kada su uvjeti i okolnosti drugačije, no što je u izravnoj suprotnosti s daytonskom ustavnom formulom.
Veliki broj hrvatskih političkih predstavnika su od završetka rata bili meta Visokog predstavnika, te su uklanjani s dužnosti. Ocrnjivanje i povezivanje s korupcijom i gospodarskim kriminalom je bilo uobičajeno. Sarajevski dnevni list Oslobođenje je jedne prigode citirao Jacquesa Kleina, koji je rekao “mi smo oduvijek znali da se HDZ sastoji od komunista i fašista”. Američki veleposlanik u BiH Thomas J. Miller je u intervjuu za TV BiH rekao “sve što trebate napraviti je da se provozate Hercegovinom, vidite poduzeća koje taj narod posjeduje, kuće u kojima žive, automobile koje voze i zapitate se jednostavno pitanje – odakle im to? O tome se radi”. Razlog za postojanje tako ozbiljnih zloupotreba mandata Visokog predstavnika je taj što su u BiH došli s krivim i podmuklim namjerama, a jednako tako ne postoje nikakve kvalitetne provjere njegovog mandata. Tako da je kultura nekažnjavanja i zakonske svemoći izrasla u svojevrstan režim međunarodne zajednice. Ovlasti dodijeljene Visokom predstavniku u BiH su mnogo veće od onih koje su imali imperatori iz doba kolonijalnog imperijalizma. Sva jad u međunarodnom upravljanju BiH postaje još veća, uzme li se u obzir prezasićenost dokumentima o ljudskim pravima i opetovanim pozivanjem međunarodnih dužnosnika na njih, a koji su na snazi u BiH.
Kao što rekoh danas su najvažnija otvorena pitanja između Bošnjaka i Hrvata u BiH, zbog kojih vlast nikako ili jadno funkcionira, a država u stalnim permanentnim krizama, upravo ona koja su bila predmetom Odluka ureda visokog predstavnika. PETRITSCHEVI AMANDMANI na ustave FBiH i RS kojima su stvoreni uvjeti za provođenje odluke o konstitutivnosti naroda, tada princip konstitutivnosti nije bio ni retrogradan, ni nazadan, a ni prevaziđen koncept za Komšića i ostatak sarajevske čaršije, BARRYEVI AMANDMANI kojima je započela faza u procesu dekonstituiranja hrvatskog naroda u BiH, a koji su naknadno osporeni pred Ustavnim sudom BiH u “predmetu Ljubić“ pa su nam onda međunarodni moćnici cinično dobacili da se sami dogovorimo kako da implementiramo presudu ustavnog suda, MOSTARSKI STATUT, koji je također osporen pred Ustavnim sudom i za koji je trebalo puno desetljeće da se nađe model kako implementirati presudu u tom predmetu, i TRAVNIČKI NESTATUT iako je postojala ustavna obveza i sporazum o jednakom uređenju administrativnih sjedišta ove dvije županije, ALIJANSA ZA PROMJENE I PLATFORMA kojima je visoki predstavnik pokazao i iznimne matematičke vještine u tumačenju brojčanih veličina u popuni Doma naroda FBiH, HERCEGOVAČKA BANKA I SAMOUPRAVA te niz smjena hrvatskih političkih i vojnih dužnosnika kao vrhunac tenkovsko-policijskog i vojnog obračuna sa strukturama vlasti Hrvata u BiH. Sve navedeno ukazuje kako su Visoki predstavnici u BiH zapravo bili asistenti političkom Sarajevu u izgradnji unitarističkog modela bošnjačke države. Niz je neoborivi činjenica o takvim nastojanjima pa s tim u vezi hrvatski narod u BiH ulogu Visokog predstavnika u BiH doživljava neprijateljski raspoloženom, krajnje nekorektnom i nepravednom po nizu aspekata.
Teško je u jednom tekstu na razini komentatorske analize napisati i predočiti svu travestiju od 25. godišnjeg mandata visokog predstavnika u BiH kada je u pitanju odnos međunarodne zajednice prema Hrvatima u BiH. Gospodo vi ste svojim odlukama s namjerom da pogodujete izgradnji bošnjačke vizije BiH stvorili fantomsku državu. Ne želeći ekskulpirati od odgovornosti hrvatsko političko vodstvo u BiH za status i poziciju hrvatskog naroda u njoj ali prilikom ocjene o njenoj ukupnoj odgovornosti pozivam hrvatsku javnost u BiH da prihvati kako se u realnom životu, a napose u političkoj areni, rijetko događaju priče o “Davidu i Golijatu“, kada naoko slabiji savlada jačeg protivnika. Samo možemo zaključiti kako bi razni svjetski centri moći vjerojatno najviše bili sretni kada nas uopće ne bi bilo. Sada bi mi mogli cinično reći i konstatirati, zbog čega velika drama oko Izbornog zakona i svi ti silni pregovori i razgovori o modelima rješenja, kada Visoki predstavnik kako je god nametnuo Berriyeve amandmane jednim potezom naliv pera, jednako tako može i na listu A4 formata provesti odluku Ustavnog suda u “predmetu Ljubić“ uvažavaju sve aspekte navedene odluke, ali neka vodi računa da mu prijedlog odluke ne piše domaće pomoćno osoblje Ureda OHR-a jer su sve do jednog bivši AID-ovi dužnosnici i protagonosti bošnjačke države.
Da li će Christian Schmidt biti jahač apokalipse ili anđeo mira ovisi o njemu samom. Hoče li biti samo lutka na koncu i egzekutor u provedbi zamišljene politike u svjetskim centrima moći ili nužan korektiv i iskren partner svima u BiH. Hrvati u BiH ne traže ništa više što druga dva konstitutivna naroda već nemaju, ako bismo već mogli birati, Hrvati bi voljeli kada bi njegov pristup označio postupke “anđela pravde“, koji će svoje odluke donositi uvažavajući princip jednakopravnosti, konstitutivnosti i jednakih aršina. Kakav je zadatak dobio Schmidt otkriti će se već u prvim danima njegovog mandata.
Na kraju koristim priliku, pored mom Hercegovcu i Mustafi Čengiću zahvaliti se i dragom Bogu što je ipak vodio računa pri izboru ovako važne osobe za BiH, te odlučio da Schmidt bude pripadnik “nježnijeg spola“ kada je Carla del Ponte, s početka ovog teksta, inače još jedan Hrvatima dobro znani međunarodni dužnosnik Vijeća Sigurnosti UN-a, bila pripadnica “ljepšeg spola“.
AUTOR: A.S.