Prije nekoliko tjedana, dok je novinar Wireda Will Knight pokušavao uvjeriti svog 4-godišnjeg sina da se odjene za popodnevu šetnju, dobio je SMS poruku zbog koje je morao otkazati planove: “Služba za praćenje covida-19: Imamo informacije o statusu Vašeg testa. Moramo razgovarati s Vama i uskoro ćemo Vas nazvati”. S obzirom na to da je pisao o praćenju osoba izloženih covidu-19, Knight je znao što to znači. Nekoliko sati kasnije nazvala ga je službenica i prenijela mu lošu vijest – bio je pozitivan na testu. Rekla mu je da se mora izolirati i zatražila imena i brojeve telefona osoba s kojima je bio u bliskom kontaktu kako bi ih mogla upozoriti.
Nije imao simptome i nije bio u kontaktu s bolesnim osobama
Knight je bio zabrinut, ali i zbunjen. Nije imao simptome i nije bio u kontaktu s bolesnim osobama, a strogo je slijedio upute o nošenju maske, pranju ruku i socijalnoj distanci. Tjednima jedva da je izlazio iz kuće. Objasnio je službenici da je jedna interakcija izvan obitelji prošli tjedan bio sastanak s prijateljem, ali obojica su nosila maske i stajala na dva metra razdaljine. Njegov sin bio je u vrtiću, a Knightova se obitelj družila s obitelji čiji sin također ide u vrtić, ali i tamo su uvedene mnoge mjere. Odgajatelji i roditelji se redovito dobrovoljno testiraju, postavljen je novi sustav filtriranja zraka, te brojni protokoli čišćenja i distanciranja. Sve je to bio šokantan podsjetnik koliko je virus zapravo zarazan, piše Wired.
Međutim, nakon nekoliko dana boravka u hotelskoj sobi, Knight više nije bio tako siguran u to. Njegova supruga i sin više puta su bili negativni na testu, kao i njegov prijatelj i spomenuta druga obitelj, te deseci roditelja i djece u vrtiću. Tri dana nakon prvog testa, Knight se ponovno testirao i nalaz je bio negativan. Na sugestiju liječnika, testirao se i treći put i to na drugoj lokaciji. Ponovno je bio negativan. Prema smjernicama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, ostao je u izolaciji ukupno dva tjedna. Ali bilo mu je jasno da nešto nije u redu.
Počeo se pitati što znači pozitivan test. Test na covid nije binarna stvar. Ne postoji jedinstveni i standardni način da se detektira virus. Različiti laboratoriji postavljaju vlastite kriterije za označavanje pozitivnog rezultata. Neki stručnjaci smatraju da bi osjetljivost testa, te način na koji se virus detektira trebali biti uklopljeni u smjernice o ponašanju i javnozdravstveni odgovor.
Tri testa
Knight je prvi test obavio sjedeći za volanom svog auta u gradu Cambridgeu u američkoj saveznoj državi Massachusettsu. Bris iz nosa potom je završio u Broad Instituteu, biomedicinskom istraživačkom centru kojeg su osnovali Harvard i MIT i koji je u ožujku svoj genomički laboratorij pretvorio u centar za testiranja na covid-19.
Broad koristi tehniku poznatu kao polimerna lančana reakcija (PCR) kako bi otkrio virusni genetski materijal u uzorku. PCR test obično daje rezultat nakon jednog dana, ali smatra se zlatnim standardom u testiranju na covid-19, jer dobro otkriva sitne fragmente virusa. Brzi testovi, koji otkrivaju specifične proteine u površini virusa, jeftiniji su i brži, ali i manje precizni od PCR-a i najbolje funkcioniraju kod osoba s visokom razinom virusa.
PCR test uključuje pripremu uzorka korištenjem kemijskih reagensa za izoliranje fragmenata RNK i enzima za stvaranje komplementarnih lanaca DNK. Laboratorij zatim pojačava ovu DNK dodavanjem kompatibilnih niti koje nose fluorescentne markere i koje se nakon povezivanja prekidaju i aktiviraju. Proces se više puta ponavlja. Ako virus postoji, komora u kojoj se nalazi uzorak trebala bi svijetliti.
Što više virusa netko nosi, broj potrebnih ciklusa je manji
Ključan je broj ciklusa potrebnih da bi se dobio rezultat. Što više virusa netko nosi, broj potrebnih ciklusa je manji. Više ciklusa vjerojatno znači da pacijent ima nižu razinu infekcije. Laboratoriji uglavnom ne otkrivaju broj ciklusa potrebnih za postizanje rezultata, nego samo koji je rezultat. Broad koristi 40 ciklusa kao ograničenje za svoje testove, prema preporuci CDC-a. Ako uzorak ne svijetli do 40. ciklusa, rezultat se smatra negativnim. No, neki laboratoriji koriste i drukčije kriterije.
Michael Mina, docent epidemiologije na Harvardu, vjeruje da bi se trebalo više fokusirati na takozvani prag ciklusa, broj PCR amplifikacija ciklusa potrebnih da bi se dobio pozitivan rezultat. Veći broj ciklusa sugerira nisko virusno opterećenje. To može značiti da je netko na početku infekcije ili na kraju. Ako je osoba imala pozitivan test, ali nema simptome, te sljedeći test pokaže niže virusno opterećenje, onda možda neće trebati tako dugo u izolaciju. Javnozdravstveni stručnjaci sve češće raspravljaju o ovoj temi. Neki vjeruju da bi nijansiranija slika mogla pomoći u kontroli pirenja bolesti detektiranjem najzaraznijih osoba i smanjenjem tereta karantene za osobe koje nisu zarazne. Drugi upozoravaju da prag ciklusa možda nije dovoljno pouzdano mjerilo virusnog opterećenja, jer na njega utječu i oprema, kemikalije i kvaliteta uzorka u svakom testu, piše Wired.
Način na koji virusno opterećenje raste i pada tijekom nekoliko dana znači da virus možda neće biti otkriven ako se osoba testira prerano ili prekasno. Mina kaže da je Knight možda bio zaražen, a da toga nije bio svjestan: “Do trenutka kad je dobio prvi pozitivan PCR nalaz, bio je na rubu da ponovno bude negativan”.
Značajne razlike u minimalnoj količini virusa koju test može otkriti
Gigi Gronvall, viša znanstvenica na Johns Hopkins Centru za zdravstvenu sigurnost, prikupljala je detalje o testovima na covid-19 kako bi pomogla procijeniti njihovu pouzdanost. Njeni podaci pokazuju značajne razlike u minimalnoj količini virusa koju test može otkriti, od 10 kopija virusa po mililitru do 10.000 kopija po mililitru.
Postoje i takozvani lažno pozitivni nalazi, kad je uzorak kontaminiran zbog ljudske pogreške ili ga stroj pogrešno očita. Šanse za lažno pozitivan nalaz mogu biti jedan na više tisuća. Ali na milijunima testova to znali da mnogi ljudi koji su bili pozitivni zapravo nisu imali virus. Matthew Binnicker, profesor na Klinici Mayo, koji proučava dijagnozu i upravljanje virusnim bolestima, kaže da ne bismo trebati testirati svakoga, nego samo ljude koji su simptomatični ili one u rizičnim skupinama.
U svome radu, objavljenom u studenome, Binnicker izračunava da bi godišnje bilo više od 14 milijuna lažno pozitivnih nalaza kad bi se samo četvrtina učenika u SAD-u testirala tri puta tjedno. U područjima gdje je virus rijedak, nema smisla testirati puno zdravih ljudi, smatra Binnicker, zato što postoji povećani rizik od pogrešne dijagnoze i nepotrebnog prisiljavanja na izolaciju. Čak i tamo gdje je virus raširen i potrebna su sveobuhvatna testiranja, važno je razumjeti da testiranje ne djeluje samo od sebe.
Koliko je testiranje sigurna strategija?
“Testiranje nije sigurna strategija koja će bilo kome omogućiti da nastavi sa svakodnevnim životom bez primjene drugih mjera. Ako testiranje pojačamo nošenjem maski i potom distancom, onda imamo strategiju koja može značajno smanjiti izglede za prijenos virusa”, kaže Binnicker za Wired.
Mnogi drugi ne slažu se s tim. Mina kaže da su potrebni novi pristupi testiranju koji uključuju što češću provjeru što većeg broja ljudi. Iako brzi testovi nisu pouzdani kao PCR testovi, Mina tvrdi da s vremenom mogu dati precizniju sliku. On sugerira široko korištenje brzih testova, te potvrdu pozitivnih nalaza PCR testiranjem.
“Ako brze testove na smatramo medicinskih uređajem, nego javnozdravstvenim sredstvom, onda su oni zapravo vrlo bitni zato što daju rezultate u realnom vremenu”, kaže Mina.
“Moramo razmišljati o broju ciklusa u testiranju”
Kako bi shvatio rezultate vlastitih testova, Knight je razgovarao s Niallom Lennonom, voditeljem programa testiranja u Broadu. On kaže da je korištenje broja ciklusa potrebnih za pozitivan rezultat u kliničkim odlukama zapravo problematično, ponajprije zbog toga što nije jasno koliko to točno predstavlja virusno opterećenje.
Iako Broad ljudima ne otkriva broj ciklusa u njihovim testovima, Lennon je rekao kako je u Knightovom slučaju ta brojka iznosi 35,5. Svaki od stručnjaka s kojima je Knight razgovarao smatra da to ukazuje na nisko virusno opterećenje, što je u skladu s ranom ili vjerojatnije kasnom fazom infekcije. Ako virusno opterećenje pada, vjerojatnije je da će sljedeći testovi biti negativni.
“Ovaj primjer pokazuje zašto moramo razmišljati o broju ciklusa u testiranju”, kaže Mina, dodajući da Knightovi negativni testovi ukazuju da je bio u završnoj fazi borbe protiv virusa. “Rekao bih da je test uhvatio rep zaraze, ali nemoguće je to znati sa sigurnošću”, zaključuje Mina za Wired, piše index.hr.
