„Zvona se ne mogu pojačati nit smanjiti. Ista zvona koja su zvonila prije rata su nakon rata restaurirana jer su u ratu granitirana i očišćena su . To je sve. Ja zaista ne znam tko stoji iza takvih dopisa koje sam dobio i ja i uprava Vrhbosanske nadbiskupije. Ono što znam iz kontakata s brojnim vjernicima muslimanima koji žive u blizini crkve jest da njima zvona ni njihov zvuk ne smetaju te da su i oni kao i ja zgroženi dopisima pojedinaca koji su, ne bih to isključio, vrlo moguće instruirani s vrha“, kaže za Art.info fra Hrvoje Radić, bugojanski župnik.
NEDAJU MIRA BUGOJANSKIM HRVATIMA Najavljena tužba protiv župnika zbog zvonjave s tornja župne crkve sv. Ante u Bugojnu
Za BiH mnogi će kazati kako je zemlja različitosti, zemlja u kojoj se u samo nekoliko metara mogu čuti zvuci ezana s džamija i crkvenih zvona. Tako je bilo stoljećima i nikomu nije smetalo. A onda su pojedinci pokušali s lica zemlje izbrisati cijeli jedan narod i obilježja njihove vjere.
Upravo to dogodilo se i događa u Bugojnu, srednjobosanskom gradu iz kojeg je u ratu protjerano 15 tisuća Hrvata, 311 je ubijeno, a oko dvije tisuće je prošlo torture logora tzv. Armije BiH. Svi katolički vjerski objeti stradali su, jednako kao što su i hrvatski domovi sustavno opljačkani, a potom sravnjeni sa zemljom.
S povratkom vjernika i obnovom crkava, u ovaj grad se vratio i prepoznatljiv zvuk crkvenih zvona koji poziva vjernike na molitvu, zvuk koji je skoro utišan granatiranjem crkava i njihovim rušenjem. Isti taj zvuk ponovno je nekima zasmetao te će tužbom tražiti da ga se utiša.
U nekoliko dopisa Vrhbosanskoj nadbiskupiji u ime skupine od kako je naveo 700 stanara koji žive u blizini crkve sv. Ante u Bugojnu, izvjesni Faruk Džidžimilović ( što je najvjerojatnije ime izvučeno kombinacijom imena likova iz domaće serije Lud, zbunjen, normalan), zatražio je najprije da se utiša zvono s crkve, a potom i zaprijetio tužbom protiv bugojanskog župnika fra Hrvoja Radića.
U nimalo komičnom duhu, izvjesni Džidžimilović navodi da im je posebno zasmetala zvonjava uoči mise zadušnice 27. srpnja, na 27. godišnjicu progona i stradanja bugojanskih Hrvata kada je zvono s crkve zvonilo 20-ak minuta prije mise, a ono mrtvačko uoči polaganja vijenaca na Katoličkom gradskom groblju unutar kojeg je podignuto Spomen obilježje poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima Bugojna, jer druge lokacije za spomenik Hrvatima Udruge proizašle iz Domovinskog rata nisu mogle dobiti.
„Žrtvama treba smiraj, a ne prekomjerno zvonjenje koje nikom ništa dobro nije donijelo, osim remećenja mira. I nama živima treba mir i odmor“, stoji u dopisu stanara koji tvrde da je jačina crkvenih zvona, po njihovu mišljenju, u posljednje vrijeme pojačana. S obzirom da crkvena zvona u Bugojnu nisu utihnula već u sljedećem dopisu izvjesnog Džidžimilovića, uprava Vrhbosanske nadbiskupije i župni ured sv. Ante u Bugojnu obavješteni su kako će stanari svoja prava tražiti na sudu te da su već angažirali odvjetnika.
Da iza najnovijeg udara na suživot u Bugojnu stoje politički centri moći koji godinama štite kreatore zločina i progona bugojanskih Hrvata, smatra i Igor Vrljić, predsjedatelj Općinskog vijeća Bugojna.
„Takvo ponašanje je u suprotnosti sa svim obilježjima suživota. U pitanju je još jedan u nizu primjera gaženja prava Hrvata i katolika u Bugojnu i to baš u vrijeme dok se sjećamo svojih stradanja i progona, dok smo odavali počast našim poginulim i nestalim i tragali za tijelima naših nasilno odvedenih i likvidiranih hrvatskih zatočenika na Rostovu. Očito da se izlazak dokaza i istine na vidjelo nije svidio mnogima te su im zamesmela i crkvena zvona u Bugojnu“, kaže Vrljić. Vrljić podsjeća da je u Bugojnu nakon rata, i to dobrim dijelom na zemljištu koje je u vlasništvu Hrvata sagrađen Islamski centar, a jedna od mnoštva izgrađenih džamija nakon rata posvećena je turskom osvajaču Mehmedu el Fatihu.
„Kako je moguće da u mnoštvu islamskim vjerskih objekata s kojih se svakodnevnu čuju zvukovi ezana koji pozivaju na molitvu, mir pojedinaca remeti jedino zvono s crkve sv. Ante“?, pita se Vrljić.
“Sad im smetaju zvona, uskoro će zvuk orgulja i crkvene pjesme, potom rasvjeta oko crkve, park Božja bašta, a onda moguće i sama molitva. Ja se takvih pojedinaca ne plašim i zvuk zvona i dalje će kao i dosad pozivati na molitvu u šest ujutro, u podne i u 19 sati uvečer. Istinskim vjernicima ma kojoj vjeri pripadali on nikad nije i neće smetati“, zaključuje bugojanski župnik fra Hrvoje Radić.
Najavljena tužba protiv bugojanskog župnika, smatraju bugojanski Hrvati s kojima smo razgovarali na ovu temu, samo je dokaz da se od plana etničkog čišćenja Bugojna započetog u ratu nikad nije odustalo, samo su metode drugačije.
Budući da glavni kreatori zločina Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić nikad nisu izvedeni pred lice pravde, a Cikotić je nedavno i nagrađen pozicijom državnog ministra sigurnosti, sasvim je jasno, zaključuju naši sugovornici, da će bugojanski Hrvati biti građani drugog reda u ovom gradu dok pojedinci koji su protiv suživota imaju političku moć.
Nakon što su im vrata svih javnih poduzeća u vlasništvu općine zatvorena, te mnoštva drugih primjera uskraćivanja građanskih prava, na red su došle vjerske slobode. Zvuk crkvenih zvona u Bugojnu tako je preko noći postao preglasan te je kao takav počeo remetiti mir pojedinaca. Pitanje je samo kojih i kome to u Bugojnu smetaju crkvena zvona? Vjerojatno onima koji su planirali da ih se nakon 1993. godine više neće moći čuti u Bugojnu, piše Dnevnik.ba.
Izvor: dnevnik.ba