“Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte želi prekinuti sporazum koji omogućava boravak američkih trupa u toj zemlji. Istodobno, Kineska narodnooslobodilačka vojska (PLA) je pripravna uskočiti na njihovo mjesto”. Asia Times
“Proteklih dana Kina je izvela vojne vježbe i rasporedila velike vojne resurse u pomorsko područje istovremeno službeno slaveći napredak u iskorištavanju energetskih resursa u spornom podmorju bogatom fosilnim gorivima. Dok neki vide slanje nacionalističkih poruka kao pokušaj podizanja morala javnosti tijekom teškog doba epidemije, drugi smatraju da je sve agresivniji mornarički manevar uistinu pokušaj da, u trenutku kad je Amerika oslabljenja, osiguraju novu prednost na Pacifiku”. Asia Times
Objava s mrežne stranice PLA: “Mornarica je izvela borbeno orijentirane vježbe u kojima su sudjelovali brodovi, podmornice i borbenim zrakoplovi u Južnom kineskom moru krajem ožujka, u mjesecu u kojem su ratni brodovi i zrakoplovi SAD često neovlašteno ulazili u te vode. Stručnjaci navode da su vježbe pokazale da kineska mornarica može učinkovito kontrolirati i zaštititi vode dok nastavlja s jačanjem svojih borbenih sposobnosti”.
Sve se navedeno događa u trenutku kad na američkom nosaču zrakoplova USS Theodore Roosevelt izbija zaraza virusom pa se morao povući na Guam. Drugi nosač koji se nalazi na Pacifiku, USS Ronald Reagan, trenutno je usidren u Japanu gdje obnavlja zalihe i nužne popravke. PLA na mrežnoj stranici: “Izbijanje zaraze u velikoj je mjeri oslabilo sposobnost američke mornarice da raspoređuje borbene brodove u azijsko-pacifičkoj regiji (Kina ne koristi termin Indo-Pacifik)”.
Usporedo s tim događajima admiral Philip Davidson, čelnik Indopacifičkog zapovjedništva američke vojske, u američki je Kongres poslao zahtjev za povećanjem sredstava za 20 milijardi dolara. “Strategije nacionalne i obrambene sigurnosti te brojne obavještajne procjene razotkrile su obnovljenu prijetnju sukoba velikih sila. Najveća opasnost po SAD je erozija konvencionalnih sredstava odvraćanja. Bez toga, Kina i Rusija će se smatrati ohrabrenima da poduzmu akcije u regiji kako bi naštetili američkim interesima”.
Dok se raspravlja o tome kako će svijet izgledati PC (post-Covid-19), ovaj primjer zorno predočava da se taj svijet već definira. U situaciji kada je jasno da će se nastaviti raskol “Chimerike” – Kina i Amerika, termin nastao kao potvrda međupovezanosti najvećih svjetskih gospodarstava – sasvim je izgledno očekivati i rast tenzija. Kina je doživjela snažan unutarnji udarac jer su tijekom epidemije pojavile, dotad nezamislive, kritike na račun vlasti. Pa se jedan biznismen usudio čak predsjednika Xi Jinpinga nazvati “klaunom” – Partija je reagirala pa je sada pod istragom.
Ključno je pitanje kolik će biti pad kineskog gospodarstva – kriza 2008. godine ga je spustila sa stope rasta od prosječno oko 10% godišnje na nešto više od 6%. Što se smatra granicom koja omogućava vlastima da osiguraju sve većoj srednjoj klasi (više od 300 milijuna, neki govore i o 400 milijuna ljudi) i mladima održavanje razine standarda na koji su navikli (postojeći društveni dogovor u Kini je vrlo jasan: javnost ne traži prava i demokratske slobode, ali želi da joj vlasti osigura kvalitetan život). Ne treba, razumljivo, očekivati slom vlasti, ali određene unutarnje tenzije nisu isključene. Iz oskudnih se javnih informacija dade zaključiti da i unutar Politbiroa Komunističke partije raste nezadovoljstvo. Naime, Xi Jinping je preuzeo svu vlast i ukinuo ograničenje mandata: ali je time istodobno na sebe prebacio ukupnu odgovornost za političke odluke. Zapamćeno je da je u Wuhan, u jeku krize, poslao premijera Li Keqianga, a da se njega nije vidjelo puna dva tjedna.
Xi je više puta pokazao da je dobar manipulator i ne treba dvojiti da će zaigrati na kartu nacionalizma kako bi osigurao podršku javnosti. No, jednako je tako razvidno da su kineski stratezi svjesni kaosa koji vlada u Bijeloj kući te da su se slučile pozitivne okolnosti za brze probitke na strateškom planu kontrole Južnokineskog mora. Pridobivajući na svoju stranu Filipine, uz trajno dobre odnose s Kambodžom, Mianmarom i Laosom, Peking stvara strateški pritisak na Vijetnam koji na području Jugoistočne Azije postaje ključni američki saveznik. A upravo je ovih dana kineski ratni brod potopio jednu vijetnamsku ribaricu. Demonstracija moći.
SAD je u nezavidnom položaju. Japan je također pogođen zarazom, Južna Koreja svoju politiku prema Kini kalibrira odnosom prema Sjevernoj Koreji, svom primarnom nacionalnom interesu. A nosači zrakoplova su usidreni. I državni tajnik (v.d.) za mornaricu je dao ostavku zbog skandala sa zapovjednikom Roosevelta kojeg je okrivio da je medijima bez odobrenja puštao informacije. I smijenio. A onda je on morao otići.
Admiral Davidson razmišlja dugoročno, traži da se postave bojevi i obavještajni vojni sustavi na otočnim krugovima Indopacifika i Oceanije koji bi osigurali pravodobnu zaštitu SAD-a od mogućeg kineskog napada. To je teško zamisliv scenarij, ali provedba njegovog plana, koja je vrlo izgledna jer joj je Kongres sklon, izazvala bi burne reakcije Pekinga. Ako bi u Kini došlo do unutarnjih problema nije isključeno da Xi ispuni svoju prijetnju “pripajanja Tajvana”. Što bi imalo katastrofalne posljedice. Globalne.
Naziru su dakle orisi PC svijeta. Kina i SAD vrlo vjerojatno prelaze u fazu rivalstva koja će se ogledati na svim područjima posebno ako dođe do dodatnog ekonomskog razdvajanja, ako Washington potraži neke nove lokacije za proizvodnju te oslabi opskrbe lance s Pekingom. Neki zazivaju “kooperativnost”, ali ona će ovisiti o unutarnjim odnosima snaga u obje ekonomske sile. Iako Kina tvrdi kako “ne želi preuzeti ulogu koju u svijetu igra SAD”, njezini potezi potiru tu tezu.
A na ruku joj ide;
- apsolutna nesposobnost sadašnjeg američkog vodstva;
- nepostojanje bilo kakve politike EU prema tom području;
- sankcijska nužda koja tjera Vladimira Putina da i dalje gradi dobre odnose s Xijem iako mu Kina ozbiljno ruje po eurazijskom susjedstvu.
